Astronomi već godinama pokušavaju da razreše misteriju koja se krije iza priče o tri mudraca iz Biblije i Vitlejemske zvezde, a od nekoliko mogućih hipoteza samo jedna se uklapa u opisane događaje.

MNOGI MITOVI i religijske priče su na neki način povezani sa zvezdama. Na primer, danas je na severnoj hemisferi tokom januara i februara moguće posmatrati 7 sjajnih zvezda po imenu Plejade, koje su prema grčkoj mitologiji nekada bile ćerke titana Atlnata i nimfe Plejone. Zato ne čudi, da ni hrišćanska tradicija nije izuzeta od potencijalnih objašnjenja nekih astronomskih fenomena, među koje spada i onaj opisan u Bibliji - poznat i po imenu Vitlejemska zvezda.
Da li je u pitanju samo priča ili je ipak zasnovana na nekom astronomskom događaju? Zahvaljujući tehnologiji i činjenici da nebeska tela deluju u skladu sa Njutnovim zakonima, danas astronomi mogu da "premotaju" položaj zvezda i saznaju njihove prošle lokacije na nebu.
Ko je mudrace odveo u Vitlejem?
Kako bi otkrili odgovor na ovo pitanje, naučnici su pre svega morali da uzmu u obzir da tačan datum Hristovog rođenja i danas predstavlja nepoznanicu. U stvari, pretpostavka je da se njegov dolazak na svet odigrao u nekom trenutku između 8. i 1. godine p.n.e. Dakle, ovaj vremenski prozor nudi astronomima određene informacije - Vitlejemska zvezda mora da se odnosi na neki astronomski fenomen koji se dogodio tokom ovih 7 godina i koji je bio primetan na Bliskom istoku.
Jedna od prvih opcija koju su uzeli u razmatranje, jeste da je to bila kometa. Međutim, ispostavilo se da ovo nije moguće objašnjenje, iz razloga što su proračuni pokazali da je Halejeva kometa bila vidljiva na nebu 12. godine p.n.e. i da će proći još dosta vremena pre nego što će bilo koja druga biti uočljiva. Osim toga, komete su se u to vreme smatrale lošim znacima, pa je malo verovatno da se na to gledalo kao na božanski znak.
Drugo moguće objašnjenje sugeriše šta bi Vitlejemska zvezda zapravo mogla da bude - supernova, odnosno zvezdana eksplozija koja za kratko vreme oslobađa veliku količinu energije i emituje svetlost danima, pa čak i nedeljama. Međutim, proračuni su i u ovom slučaju opovrgli hipotezu, pošto se supernova najbliža Isusovom rođenju, dogodila oko 185 godina n.e..
Još jedan od fenomena koji bi mogao da objasni pojavu svetle tačke na nebu dogodio se 6. godine p.n.e., a predložio je još u 16. veku Johan Kepler. U pitanju je konjunkcija između Jupitera, Saturna i Meseca, za koju je pretpostavio da je mogla da izazove pojavu intezivnog sjaja na nebu. Danas, ipak, znamo da se giganti Sunčevog sistema, nisu dovoljno približili jedni drugima i stvorili mnogo svetlosti na nebu.
Poslednja od hipoteza tiče se Sirijusa, čiji sjaj krajem decembra dominira nebom. Sirijus je, u stvari, zvezda duplo veća od našeg Sunca, ali i do 20 puta sjajnija. Što prema mišljenju pojedinih astronoma znači da je upravo ova zvezda - koja se nalazi levo od Orionovog pojasa - odvela mudrace do Vitlejema.