Iako su poreklo i pravila ovog ekstremnog sporta kojim su se bavili drevni Vikinzi nepoznati, neke nordijske sage pominju "knattleikr" kao nasilnu praksu u kojoj je bilo uobičajeno da se takmičari povređuju, a ponekad izgube i život.

KADA se film Severnjak ranije ove godine pojavio u bioskopima, većina gledalaca je začuđeno posmatrala scenu u kojoj se muškarci sa palicama u rukama žestoko tuku oko lopte u sred polja sve dok ne padnu u nesvest - neki čak i mrtvi. Ali da li ona ima bilo kakve veze sa istorijskim činjenicama?
Prema mišljenju stručnjaka Vilijama Šorta i Rejnira A. Oskarsona, ova scena pre par vekova nije bilo daleko od istine. Кao članovi organizacije specijalizovane za rekreiranje običaja Vikinga po imenu Hurstwic Viking Combat, njih dvojica su pokušali čak i da ožive ovu vrstu "igre".
Nepoznata pravila sa jasnim ciljem
Islandski naziv za ovu vrstu igre je knattleikr, što bi se doslovno moglo prevesti kao "igra loptom". Pravila su prilično nejasna, a samo nekoliko izvora iz 13. i 14. veka ih i spominje. Po svemu sudeći, knattleikr se nekada igrao na ledenim površinama uz pomoć palica i tvrde lopte da bi što bolje odskakivala o površinu leda. Sage se ne slažu oko konkretnog mesta gde se igrala, a broj igrača koji učestvuju takođe je kontradiktoran - u nekim tekstovima se pominje samo nekoliko, dok u drugim nekoliko desetina.
Pošto se retko spominje, a i ono malo što je zapisano u dostupnim izvorima predstavlja niz kontradiktornosti zaključak je da danas ne možemo sa sigurnošću znati koja su bila pravila ove igre. Ipak, istraživači su pokušali da dođu do nekih zaključaka. Očigledno je da je svaki igrač bio uparen protiv drugog iz protivničkog tima.
Tokom meča, parovi bi se žestoko tukli i činili sve što je potrebno da pobede svog rivala. Ali nijednom nije bilo dozvoljeno da se meša sa igračem sa kojim nije uparen, sem u slučaju kada je neko od takmičara već pobedio svog protivnika - tada mu je dozvoljeno da pomogne drugom partneru. Krajnji cilj je bio da igrači provuku loptu kroz neku vrstu gola.
Iz svega navedenog jasno je da je knattleikr bio sport sa puno kontakata, izuzetno težak i nasilan. U stvari, veruje se da je upravo to nasilje privuklo gledaoce, koji su očekivali da vide krv, a možda čak i smrt tokom borbe. Neki istoričari misle da je ovaj sport bio veoma sličn bejzbolu, dok drugi veruju da verovatno vuče poreklo od galskog hurlina u kom igrači koriste štapove slične onima koji se koriste u modernom hokeju.