O "Božijoj čestici" priča se godinama i to najviše zahvaljujući naučnim eksperimentima u CERN-u. Naučnici su potvrdili njeno postojanje, ali šta je ona zapravo i kako je najjednostavnije objasniti je?
Londonski list Gardijan na svom naučnom blogu pozvao je svoje čitaoce da Higsov bozon ili "Božiju česticu" objasne tako da bude jasna sedmogodišnjaku. Izdvajamo šest najzanimljivijih.
1. Avioni u vazduhu i u svemiru
Uzmimo za primer avione i vazduh. Veliki avioni kreću se sporo usled otpora vazduha. Mali lovci mlaznjaci, oštrih linija, kreću se lakše, jer je otpor manji. Ali, da su u svemiru, bilo bi svejedno da li su im linije oštre ili ne, da li su aerodinamčni ili ne. U vakuumu aerodinamičnost ne znači ništa.
Higsovo polje na materiju deluje poput vazduha na materiju. Pre nego što je nastalo Higsovo polje (bilioniti deo sekunde nakon Velikog praska) sve čestice su letele brzinom svetlosti, jer nije bilo ničega da ih spreči i uspori. Bile su kao avioni u vakuumu. Ali, čim je nastalo Higsovo polje, teške čestice su usporile. Druge, poput fotona koji nemaju masu, produžile su istom brzinom.
U ovoj analogiji Higsova čestica je kiseonik ili azot, od koga se sastoji vazduh: vazduh je sastavljen od čestica (kao što je Higsovo polje sastavljeno od bozona), ali mi o vazduhu pričamo kao o fluidu.