Fosil otkriven u Kini, dovodi u pitanje ranije mišljenje paleontologa, kako su tadašnji sisari bili samo plen dinosaurusima.

Nevezano za vrstu, dužinu kandži ili jačinu ugriza, dinosaurusi su bili neprijatelji kojih se trebalo bojati. Međutim, da to nije bilo uvek tako i da su neke druge životinje znale da se upuste u borbu sa njima otkriva jedan neobičan fosil otkriven u Kini tokom 2012. godine.
U fosilu se nalaze ostaci Repenomamus robustus-a, stvorenja nalik mački i Psittacosaurus lujiatunensis-a, dvonožnog dinosaurusa biljojeda sa kljunom - veličine psa, zamršenih u borbi. Jasno je vidljivo da su se zubi sisara nalazili zariveni u prostoru u kom se nalaze rebra dinosaurusa, dok šapama pridržava plen u pokušaju da što jače stegne vilicu i rani ga.
An extraordinary fossil captures the struggle for existence during the Mesozoic
— Dactylioceras (@Dinoh555)July 18, 2023
The small ceratopsian dinosaur Psittacosaurus lujiatunensis entangled with the even smaller gobiconodontid mammal Repenomamus robustushttps://t.co/6sQzRIVQDKpic.twitter.com/r5XS6WASVQ
Datovan u period od pre 125 miliona godina, tačnije u vreme donje krede, prema mišljenijima stručnjaka ovaj nalaz revidira ranije mišljenje kako su sisari iz tog perioda bili samo plen dinosaurusima.
"Ovaj novi fosil nas uči da u ’dobu dinosaurusa’ oni nisu uvek bili kraljevi. Čak i manji sisari su za njih predstavljali pretnju, što je nagovestilo njihov uspon ka potpunoj dominacije u periodu nakon Velikog izumiranja," objasnio je koautor studije Džordna Malon iz Kanadskog muzeja prirode.
Detaljnijom analizom fosila, paleontolozi su zaključili da su životinje u trenutku borbe bili mladunci, ali i da je ovaj praistorijski dvoboj prekinula prirodna katastrofa - koja je na kraju i dovela do njihove smrti i "konzervacije". Pretpostavka je da je sisar lovio dinosaurusa koji je bio već oslabljen i ranjiv, ali ne otpisuju mogućnost da je ovo bilo njegov redovan plen, jer je poznato da i danas neke životinje iz roda mačaka love životinje veće od njih samih.
Rezultati istraživanja su objavljeni u časopisu Scientific Reports.