Nakon nestanka dinosaurusa na svetsku pozornicu su stupili brontoteri, vrsta životinja koja je u jednom trenutku dostila neverovatne razmere - za evolucijski gledano kratko vreme. Naučnici tvrde da sada znaju i zašto.

Brontoteri su bili među prvim sisarima koji su dostizali kolosalne veličine. Najveće od ovih stvorenja je bilo nalik nosorozima i imalo je visinu veću od 2,5 metra, s tim da je težio više od 3 tone. Naučnici sada tvrde da tajna njihove impresivne veličine leži i u činjenici vezanoj za konkurenciju.
Sisari su počeli da rastu tek nakon što se doba dinosaurusa završilo pre oko 66 miliona godina. Oni koji su preživeli izumiranje nisu bili mnogo veći od terijera, ali 20 miliona godina kasnije sisari teži od tone postali su uobičajeni. Nova studija u časopisu Science rasvetljava misteriju njihovog rasta i otkriva zašto je do toga došlo.
Prvi brontoteri su bili relativno mali i imali su do 20 kg, da bi pre oko 54 miliona godina evoluirali u centralnim delovima Severne Amerike. Vremenom su neki od njih počeli da dobijaju sve veće potomke, od 57 poznatih vrsta - više od polovine je težilo preko tone.
"Ova grupa je dostigla izuzetne proporcije u relativno kratkom vremenskom periodu", kaže paleontolog sa Univerziteta Alkala Oskar Sanisidro i vodeći autor studije.
Prateći veličine tela brontotera i pojavu novih vrsta tokom vremena, Sanisidro i njegove kolege su tražile bilo kakve obrasce u fosilnom zapisu. Pokušavali su da utvrde da li su se tela sisara postepeno povećavala i evoluirala u malom skupu ekoloških niša ili su se razdvojili na različite načine bez nekog posebnog obrasca.
Tim je otkrio da nisu svi postajali veći vremenom. Umesto toga, i veliki i mali članovi ove grupe nastavili su da se razvijaju tokom svoje istorije. "Različite loze brontotera dobijale su male i velike mladunce", kaže Sanisidro. Ali iako nisu svi evoluirali samo u jednom pravcu, veće vrste su imale tendenciju da prolaze bolje.
Veliki brontoteri su mogli da dohvate hranu koju njihovi konkurenti nisu mogli, da izbegnu napade mesoždera koji su lovili manje vrste i da putuju dalje i lakše nego mali biljojedi. U svetu u kome je većina sisara pokušavala da živi u grmlju, brontoteri su napravili iskorak.
Prvi koji je postao veliki
Naučnici raspravljaju o evolucionim obrascima brontotera više od jednog veka, tvrdi paleontolog Gema Benevento koji nije bio uključen u novo istraživanje.
"Generalno među sisarima", kako kaže Benevento, "neke grupe su evoluirale u veće, dok su druge bile isključivo male. Sisari su ispunili svet nakon nestanka dinosaurusa, a brontoteri su na ovu promenu odgovorili različitim veličina - ali čini se da su veće vrste evoluirale češće."
Deo razloga za ovo može se naći u činjenici da su ekosistemi na Zemlji bili izmenjeni kako zbog izumiranja dinosaurusa tako i promenama usled udara asteroida, na kraju krede. Svet nije imao nijednu zaista veliku kopnenu životinju odmah nakon ovog događaja.
Jedan od najvećih razloga zašto su brontoteri, i neki drugi sisari većih dimenzija, dobro prošli jeste bila dostupnost niše - biljke do kojih su mogle doći samo veće životinje koje su imale usta koja su mogla žvakati samo veće listove. Pored toga što su imali veći pristup resursima, imali su i manju konkurenciju.
Kada su Sanisidro i njegove kolege pogledali koliko dugo su različite vrste ovih rogatih sisara živele i analizirali zajednice u kojima žive, tim je otkrio da su se jedinke manje veličine borile da prežive zajedno sa biljožderima koji su jeli istu vrstu vegetacije.
"Oni veći su preživeli duže i bili su bolji u izbegavanju konkurencije, kada svet pun malih biljojeda sa sličnim navikama u ishrani u pitanju", kaže Sanisidro.
Novo istraživanje takođe objašnjava šta je moglo dovesti do izumiranja brontotera - često su grizli gustu, lisnatu vegetaciju u vlažnim šumama, umesto čvršće vegetacije blizu zemlje.
"Kada je klima postala suvlja", kaže Sanisidro, "brontoteri su se našli na vlažnim i priobalnim staništima." Kako se globalna klima menjala, a travnjaci se širili tamo gde su nekada rasle bujne šume, ove životinje su zapale u evolucijski ćorsokak. Okruženje se menjalo brže nego što su mogli da isprate promene, što je nekim novim velikim sisarima omogućilo da zauzmu njihovo mesto.
Tekst autora Rejli Bleka je originalno objavljen na američkom sajtu National Geographic-a.