Jedna od glavnih karakteristika sauropoda, teropoda i pterosaurusa se razvila kasnije nego kod drugih vrsta dinosaurusa.

Tri grupe dinosaurusa, poznatih kao pterosaurusi, teropodi i sauropodi su pripadali grupi životinja koje su danas bliže povezane sa pticama, nego krokodilima. Ono što je kod njih specifično jeste da su u svojim kostima razvili džepove ispunjene vazduhom, zbog čega su one bile šuplje - a skeleti ovih izumrlih životinja lakši i samim tim okretniji.
"Manje guste kosti koje sadrže više vazduha dale su dinosaurusima i pterosaurusima više kiseonika koja cirkuliše u njihovoj krvi, kao i veću agilnost da love, beže i bore se, ili čak da lete", objašnjava autor studije Tito Aurelijano sa Univerzitetu Kampinas u Brazilu. "Oni ne samo da su koristili manje energije, već su i efikasnije održavali svoja tela hladnim."
Međutim, nova studija objavljena u časopisu Scientific Reports, otkriva da neke od najstarijih grupa ovih dinosaurusa nisu imali vazdušne kese.
U sve se "umešala" konvergentna evolucija?
Naučnici su uz pomoć CT-skenera analizirali kosti tri rane vrste dinosaurusa, starih preko 230 miliona godina - Buriolestes schultzi, Pampadromaeus barberenai i Gnathovorax cabreira-a. Na osnovu kojih su shvatili da se među njihovim pršljenovima nalaze krvni sudovi i srž, ali ne i vazdužne kese.
"Studija pokazuje da su se ovi kompleksni sistemi vazdušnih vreća, u najmanje jednoj grani dinosaurusa, razvili mnogo kasnije u evolucionoj istoriji, nego kod drugih grupa gmizavaca koje su razvile te iste karakteristike," objasnio je paleobiolog Pol Baret sa Prirodnjačkog muzeja u Londonu.
Sada se postavlja pitanje da li vazdušne kese kod sauropoda, teropoda i pterosaurusaimaju isto evoluciono poreklo, ili su se razvile nezavisno tj. konvergentnom evolucijom - razvoj sličnih osobina i organa sa istim funkcijama kod vrsta koje nisu srodne.
Baret tvrdi da je potrebno još analiza koje bi otkrile o čemu se ovde radi, jer kako dodaje ne nalaze se sve vazdušne kese u kostima. Naime, neke od njih se kod životinja mogu naći između mišića i oko organa. Što može sugerisati da svi dele ovu karakteristiku od istog pretka, ali da ona nije ostavila nikakve tragove na kostima.