Naučnici tvrde da su napokon uspeli da kompletiraju skelet "one koja jede druge", na osnovu kog su mogli da kažu nešto više o ovoj džinovskoj proždrljivici.

TOKOM kasnog devona, koji je trajao od pre 383 do 359 miliona godina, naša planeta izgledala je potpuno drugačije. Pangea se raspala i umesto nje su nastala dva velika superkontinenta, Laurazija i Gondvana. A po njima su šetale i u vodi plivale različite vrste životinja. Jedna od najneobičnijih bila je ogromna rečna riba sa smrtonosnim očnjacima dugim 5 cm, čija dužina, izračunata na osnovu fosilnih ostataka, neretko je iznosila i 2,7 m.
Danas naučnici smatraju da je ona najveća riba grabljivica iz devona, zbog čega su joj dali ime Hyneria udlezinye. Što u prevodi na srpski jezik znači "ona koja jede druge".
"Zamislite ogromnu ribu grabljivicu koja lako prelazi dva metra u dužinu i izgleda pomalo kao moderni aligator, ali sa kraćim licem koje podseća na prednji deo torpeda", navodi koautor studije Per Ahlberg sa švedskog Univerziteta Upsala.
Strašni grabežljivac iz devona
Prvi tragovi o ovoj vrsti otkriveni su 1995. godine, na iskopini poznatoj kao Farma Vaterlo u Južnoj Africi. Međutim, tek nedavno su naučnici uspeli da skupe dovoljno ostataka ove vrste kako bi kompletirali ceo skelet ribe i na osnovu toga mogli da kažu nešto više o ovoj drevnoj džinovskoj Tristichopteridae-i.
Ono što su uspeli da zaključe jeste da je H. udlezinye, bila prava proždrljiva grabljivica koja je volela da čeka u zasedi i iznenada napada svoj plen, i to najverovatnije četvoronožne životinje iz grupe tetrapoda. Ono što je interesanto jeste, da grupa fosilnih nalaza i mesta na kojim su otkriveni, sugerišu da su ove ribe živele kako u tropskim regionima tako i u polarnim krugovima.
Ipak, krajem devona došlo je do promena u koncentracijama atmosferskih gasova. Vremenom su guste i kišne šume nestale, a sa njima i veliki broj životinja. Prema nekim procenama čak 75 odsto svih vrsta je izumro. S njima i riba sa očnjacima, koja danas nema direktne potomke.
Istraživanje je objavljeno u časopisu PLOS One.