Najnovija studija potvrđuje kako ljudski mozak nije prilagođen da bude budan nakon ponoći. Međutim ima jedna "kvaka". O čemu se radi...

Mnogi dokazi sugerišu da ljudski um funkcioniše drugačije tokom noći, a istraživači smatraju da naš cirkadijalni ritam u velikoj meri utiče na promene koje se odvijaju u našem mozgu.
Najnovija studija sada otkriva i zašto su tokom dana naši molekularni nivoi i moždana aktivnost podešeni da budemo budni, dok tokom noći naše telo zahteva da spavamo.
Zašto je to tako?
Razlog leži u činjenici da su ljudi nekada bili mnogo efikasniji u lovu i sakupljanju na dnevnom svetlu, dok je noć bila vreme za odmor. Međutm, ljudi su noću bili i lakši plen. Kako bi se izborili sa ovim rizikom, evolucija je vremenom "pojačala" i pažnju koju ljudi imaju noću. Tako smo počeli da se budimo na šumove i zvukove...
Kada se ovom ukorenjenom ponašanju dodaju problemi savremenog doba poput stresa i nesanice, čitavo stanje postaje još veći problem koji ponekad može da dovede i do fatalnih ishoda.
Autori nove studije naveli su primer studenta koji je nakon nekoliko besanih noći počeo da se oseća beznadeno i usamljeno. Takođe, autori navode da su rizična ponašanja, pa i samoubistva, češća u toku noći tačnije između ponoći i 6.00 časova ujutru.
Naučnici su zaključili da je neverovatno koliko i dalje malo znamo o načinu na koji funkcioniše ljudski mozak, bilo da spava ili je budan. Ali kažu da je za sada jedno sigurno, kada nema dovoljno sna tokom noći, informacije pročinje da obrađuje drugačije, a za to je odgovorna evolucija.
Studija je objavljena u Frontiers in Network Psychology.