Optimalno sunčanje zavisi od zaštićenosti DNK, što potvrđuje i vitamin D.
Telu je potrebno sunce iz više razloga: Zbog sinteze vitamina D, vitamina presudnog za jake kosti, a koji, takođe, štiti od pojedinih vrsta kancera, srčanih oboljenja i depresije.
Koliko sunca nam je zapravo potrebno? Prema istraživanju objavljenom 2017. godine 10-20 minuta nezaštićenog izlaganja suncu, dovoljno je za sintezu neophodne količine vitamina D, tokom proleća i leta (za zimu važe drugačija pravila).
Šta je ten?
Ten, tehnički predstavlja oštećenje koje nastaje zbog sunčevih zraka. Tamna boja koju dobijamo zbog sunca dolazi od pigmenta - ćelija u koži, melanocita koji se ubrzano stvaraju kao odgovor na eksponiranost UV radijaciji.
Produkt ćelija melanocita je poznat kao melanin, koji se ponaša poput kišobrana za DNK. Melanin apsorbuje svu radijaciju ne dozvoljavajući joj da dospe do DNK. Više melanina, znači više pigmeta u koži i veću zaštitu od UV zračenja. Međutim, što češće prolazite kroz ovaj ciklus oštećenja, to je veći rizik od nastanka raka kože.
U područjima poznatim po broju sunčanih dana, 95-99% svih tipova raka kože direktno se povezuju sa izloženosti sunčevim zracima.
Dve linije odbrane
Ten je jedna od metoda kojom se organizam brani od oštećenja DNK, ali ne predstavlja prvu liniju odbrane. Prva linija odbrane je opekotina. Kada je oštećenje izazvano suncem detektovano, mere zaštite užurbano se uspostavljaju, uključujući proizvodnju enzima i proteina koji provociraju inflamatorni odgovor i regrutuju ćelije imunog sistema u oštećena područja. Svo crvenilo i bol zapravo su samo znak da telo pokušava da se izleči i zaštiti DNK.
Proces zaštite podrazumeva aktivaciju specijalnog proteina mikroftalamije (MITF) - koji reguliše nekoliko mehanizama za zaštitu kože, a jedna od uloga mu je da obaveštava melanocite da proizvode više melanina. Nedavno sprovedeno istraživanje pokazalo je da MITF podstiče proizvodnju melanina svakih 48h, što znači da bi usaglašavanje sunčanja i aktivacije MITF-e značilo i bezbednije sunčanje.
Zarad istraživanja naučnici su različite grupe miševa izlagali UVB zracima svakih 24, 48 ili 72 sata, tokom dva meseca. Iako možda smatrate da su miševi koji su bili najčešće izloženi suncu imali najtamniji ten - to nije bio slučaj. Istraživanje je pokazalo da je grupa miševa koja se sunčala na svakih 48h - svakog drugog dana, produkovala više melanina, sa manje oštećenja DNK, u odnosu na ostale grupe. Tim istraživača ispitao je i aktivnost melanocita u telu čoveka, u istim ciklusima eksponiranja suncu i dobijeni su isti rezultati kao i kod miševa.
Izlaganje ćelija kože sunčevim zracima ometa MITF aktivnosti i proizvodnju melanina, a ovaj proces se može povezati i sa proizvodnjom vitamina D. Naime, poznato je da se nakon sunčanja oslobađa vitamin D čija je koncentracija u krvi stabilna 48 sati nakon eksponiranja UV zracima.
Naučnici savetuju da ukoliko želite da imate taman ten i neoštećenu DNK, sunčanje organizujte svakog drugog dana.