Odrasli ljudi koji su rođeni sa slepilom imaju bogatu spoznaju o izgledu životinja koje nikad nisu imali mogućnost da vide, pokazale su nove studije.
"Iskustvo iz prve ruke" nije jedini način da se u potpunosti razume kako izgleda i funkcioniše svet koji nas okružuje.
"Iskustvo kojim raspolaže osoba koja je svojim očima upoznala svet oko sebe nije jedini način da se svet razume. Esencijalnije pitanje je kako znamo ono što znamo?", objasnila je docentkinja na Džon Hopkins Univerzitetu, Džudi Kim.
Ljudska intuicija je u većini slučajeva takva da ne možemo da znamo ono što ne možemo da vidimo, što su opovrgla i starija istraživanja koja su pokazala da slepi ljudi poznaju boje i svetlost. Rezultati tih istraživanja predlažu da slepi ljudi jednostavno bolje pamte verbalne informacije, kao što je, na primer iskaz "flamingosi su roze".
Nova studija bavila se ispitivanjem 20 slepih i 20 osoba koje vide. Od ispitanika se tražilo da odabrane životinje popakuju po veličini (od najmanje do najveće) i po visini. Zadatak je, takođe, bio da se životinje kategorišu prema obliku, teksturi kože i boji, kao i da se iz formiranih grupa izdvoje one koje se razlikuju po obliku i da se odabere koji tip kože koja životinja ima, na primer: "Da li nilski konji imaju perje, krzno, kožu ili krljušt"?
Rezultati su pokazali da i jedni i drugi (slepe i osobe koje vide) na veoma sličan način klasifikuju životinje i da su saglasni oko toga šta je isto, a šta različito u grupacijama životinja. Ispitanici su, na primer, naveli da je po obliku delfin sličan ajkuli, a da su lenjivci slični grizlijima po krznu. 15 od 20 slepih i 19 od 20 ljudi koji vide su se izjasnili da su slonovi veći od nosoroga.
Ljudima koji vide bilo je lako da klasifikuju životinje u grupe prema bojama (bela, pink, crna, crno-bela, braon i siva), dok je slepim ljudima ovo predstavljalo najveći problem. Obrnuto se desilo sa oblicima - svi slepi ispitanici su na sličan način i brzo klasifikovali životinje prema obliku, dok je ispitanicima koji se oslanjaju na vid bilo teško da objasne i nađu reči za ovu klasifikaciju, kao i to da se gotovo nisu usaglasili uopšte.
Strategija koju su za određivanje bioloških karakteristika koristili slepi ispitanici slična je onoj koju koriste i naučnici i ova strategija je najbolja kada je u pitanju određivanje teksture kože i oblika, međutim loša kada su u pitanju boje. Mnoge bele životinje su veoma razčičite - labud, polarni medved i ovca. Rezultat je da slepi ljudi izgrađuju bogatije i tačnije ideje o izgledu zasnovane na zaključivanju.
Nekada je potpuno tačno da nam čula daju direktna iskustva i najtačnije informacije o svetu koji nas okružuje. Međutim, istraživanja su pokazala da znanja koja stičemo na osnovu verbalno prenesenih podataka mogu da budu preciznija i istinitija od onoga što vidimo, objasnila je profesorka psihologije i neuronauka, Marina Bedni, za Curiosity.
I slepi i ispitanici koji vide žive u urnanizovanim sredinama, tako da su divlje životinje i jednima i drugima nedovoljno poznate. Sva znanja koja o njima imamo su deo kulture, iste kulture kojoj pripadaju i slepi i ljudi sa mogućnošću da vide.