Zbog dvostruke prirode sarkazma, stručnjaci nude dva oprečna objašnjenja zbog čega se ova specifična forma izražavanja koristi u međuljudskoj interakciji
Mnogi humoristički tekstovi, filmovi i nastupi pojedinaca ne bi bili ni izbliza duhoviti niti zanimljivi, da se ne služe sarkazmom kao osnovnom formom izražavanja.
Konstrukcija sarkazma, kao i njegovo razumevanje, zahteva angažovanje apstraktnog mišljenja, pa tako humor zasnovan na njemu često ima epitet "inteligentne duhovitosti".
Nekada je iskazan i prepoznatljiv u sadržaju rečenice, a nekad samo u karakterističnom tonu koji označava da mislimo upravo suprotno od onoga što smo izgovorili. Ali sarkazam nije jednoznačna pojava: možemo da analiziramo prema kome smo sarkastični, na koji način, u kojima situacijama, i koju vrste poruke obično na taj način komuniciramo.
Sarkazam ima dve vrednosno suprotne osobine: može biti odraz humora, što je pozitivno, ali istovremeno i veoma uvredljiv. Zbog njegove dvostruke prirode razvila su se dva međusobno oprečna pravca u teoretisanju zašto se on koristi u interakciji među ljudima. Sarkazam se često posmatra kao izraz pasivne agresije, nepoštovanje sagovornika i težnja da se on uvredi.
Pojedini neverbalni izrazi su pratioci sarkazma, i pomažu da se on prepozna.
Istraživanja
U jednom istraživanju na Lujzijana univerzitetu, posmatrači su zapažali facijalne ekspresije osoba koje iznose sarkastične izjave. Najupečatljiviji znak bila je grimasa oko usta koja je u suprotnosti s mimikom očiju i obrva. Drugo istraživanje pokazuje da su osobe koje iznose sarkastične rečenice sklone da izbegavaju kontakt očima sa slušaocima (to su objasnili svesnošću o neiskrenosti u govoru). Svakako, ton glasa je naprepoznatljivija karakteristika sarkazma.
sarkazam nije jednoznačna pojava: možemo da analiziramo prema kome smo sarkastični, na koji način, u kojima situacijama, i koju vrste poruke obično na taj način komuniciramo.
Naravno, da bi se odredila priroda sarkastične opaske, mora se posmatrati u kontekstu, kao i njen sadržaj. Neki jezički eksperti smatraju da je sarkazam vrsta "ljubaznog vređanja", jedan od načina da se kritika ublaži tako što će biti indirektna i uz primesu duhovitosti. Pa tako roditelj koji hoće da skrene pažnju detetu da mu je soba neuredna umesto direktne primedbe "Soba je u haosu", može reći "Kako ti polazi za rukom da održavaš sobu ovako sređenom?".
Ipak, drugi istraživači se ne slažu s benevolentnom procenom sarkazma, i naglašavaju da oštriji, podrugljiviji sarkazam proizvodi drugačije posledice od blaže izrečene kritike. Već i sama reč potiče od grčkog termina sarkazein koji znači "kidati meso" (s tela) ili "gristi usne od besa", i sigurno je da se verbalna agresija može kanalisati kroz sarkazam. Neki autori navode da se hostilnost i nesigurnost (pa čak i težnja za maltretiranjem drugih) ponekad ogleda u čestoj upotrebi sarkazma, kao i da ljudi koji prestanu da se koriste njime čine druge, ali i sebe srećnijim i zadovoljnijim.