Međunarodni tim neuronaučnika i robotičkih inženjera demonstrirao je održivost direktne - od mozga do mozga - komunikacije na ljudima. Najnovije istraživanje uspešno je prenelo informaciju putem interneta između dve netaknute lobanje ...
"Želeli smo da otkrijemo da li dve osobe mogu da komuniciraju tako što bi se očitana moždana aktivnost jedne osobe ubacila u mozak druge osobe, na većoj fizičkoj udaljenosti, u skladu sa postojećim komunikacionim putevima.", objašnjava jedan od autora istraživanja Alvaro Paskval-Leone, profesor neurologije i direktor Berenson-Alen Centra za neinvazivnu moždanu simulaciju. "Jedan od tih puteva je naravno internet, tako da smo postavili pitanje: 'Da li možemo da razvijemo eksperiment koji bi zaobišao pričanje ili kucanje kao deo interneta i da uspostavimo direktnu - od mozga do mozga - komunikaciju između osoba koje se nalaze daleko jedna od druge, na primer u Indiji i Francuskoj?'".
Ispostavilo se da je odgovor: "Da".
Paskval-Leone, zajedno sa Đulijom Rufinijem i Karlom Grouom predvodio je tim istraživača iz Starlaba u Barseloni, a Majkl Berg, predvodio je tim iz Aksilum Robotiksa u Strazburu. Oni su uspešno transmitovali reči "zdravo" i "ćao" putem kompjuterski posredovanog "od mozga do mozga" prenosa iz mesta u Indiji do mesta u Francuskoj, koristeći elektroencefalogram (EEG) povezan sa internetom i robotski navođene tehnologije transkranijalne magnetne stimulacije (TMG), što je neurološki ekvivalent slanju SMS-a.
Prethodna istraživanja bazirana na EEG moždano-kompjuterskoj interakciji (BCI) su obično koristile komunikaciju između ljudskog mozga i računara. U tim istraživanjima, elektrode prikačene za lobanju osobe beležile su električne struje u mozgu dok je osoba razmišljala o nekoj akciji, poput razmišljanja o tome da treba da pomeri ruku ili nogu. Računar je potom interpretirao signal i ubacivao ga u kontrolnu mašinu, poput robota ili invalidska kolica.
Međutim, u novom istraživanju, tim je dodao drugi ljudski mozak na drugom kraju sistema. Četiri zdrava učesnika, između 28 i 50 godina, učestvovala su u istraživanju. Jedan od četiri učesnika je bio deo BCI (mozak-računar interfejs) grane i slao je reči; druga tri su bili deo CBI (računar-mozak interfejs) grane eksperimenta i primali su poruke koje je trebalo da razumeju.
Koristeći EEG, naučni tim je prvo preveo pozdrave "zdravo" i "ćao" u binarni sistem, a potom putem e-maila poslala rezultate iz Indije u Francusku. Tamo je CBI slao poruku do mozga primaoca putem neinvazivne stimulacije. Volonteri su to doživljavali kao fosfern, bljeskove svetlosti u njihovom perifernom vidu. Svetlost se javljala u rednim sekvencama što je omogućilo primaocima da dešifruju informaciju poruke, a iako nisu prijavili da išta osećaju, uspešno su primili pozdrave.
Drugi sličan eksperiment izveden je između osoba u Španiji i Francuskoj, sa krajnjim rezultatom sa totalnom stopom greške od samo 15 odsto, 11 odsto u dešifrovanju na kraju i 5 odsto u inicijalnom kodiranju.