Duboko u svmiru nalazi se mnoštvo galaksija i maglina koje nose imana po životinjama, da li ste se ikada zapitali zašto je to tako?

ASTRONOMI su dugo galaksijama, maglinama i drugim astronomskim fenomenima davali imena po životinjama na koje liče kada se posmatraju sa Zemlje. Danas, zato imamo najmanje 20 maglina koje između ostalog nose naziv po lignjama, kokošakama ili konjima.
"Ovo su objekti koji zaista okupiraju ljudsku maštu", kaže Karen Masters, vanredni profesor astronomije na Haverford koledžu. "Jer je u ljudskoj prirodi da primećuje poznato u nepoznatim stvarima."
Pošto su prvim posmatračima ovi fenomeni zaista bili nepoznati - magline su kosmički oblaci gasa i prašine, povezani sa rođenjem ili smrću zvezda, dok su galaksije skupovi miliona ili milijardi zvezda povezanih gravitacijom - imena životinja su korišćena godinama, a u nekim slučajevima i vekovima. Ali oni zapravo nisu zvanični nazivi, kako objašnjava Tijeri Montmerl, bivši generalni sekretar Međunarodne astronomske unije (IAU), koja nadgleda imenovanje astronomskih objekata.
Sisari
Nije samo Zemlja prepuna sisara, već i noćno nebo. Jer, najmanje tri galaksije i šest maglina nosi nazive po toplokrvnim kičmenjacima, uključujući Konjsku glavu, Mačju šapu i nedavno imenovani Lamantin.
Dok dva sistema galaksija nose ime po miševima i pliskavicama, zbog neobičnog oblika. Oni su nastali privlačenjem galaksija, što rezultira onim što astronomi nazivaju "plimni repovi" ili bukvalno prevedeno repovi napravljeni od zvezda.
"Izgledaju kao miševi jer na krajevima vidljivih mrlja postoje dugački plimni repovi koji se protežu iza njih", kaže Masters.

S druge strane, galaksija Pliskavica je tipična spiralna galaksija, sa zvezdama koje izlaze iz centralne tačke i svojim izgledom asociraju na vrtlog. Ali pošto je sa Zemlje, moguće uočiti smao jedan njen deo u umovima nekih astronoma nastala je slika kita koji pliva kroz svemir.
Gmizavci i vodozemci
Kao i galaksije Miševa i Pliskavica, galaksija Punoglavac za svoj oblik može da zahvali sudaru koji se najverovatnije desio pre više od sto miliona godina. Rep punoglavca je epskih proporcija, dugačak 280 hiljada svetlosnih godina - što znači da je tri puta veći od prečnika našeg Mlečnog puta. Ali, tu nije kraj jer u svemiru postoje i Leteći gušteri.

"Njihove priče nisu inertne - one će živeti svojim životom", objašnjava Montmerl. "I oni će se verovatno pregrupisati i stvoriti manje galaksije."
Ptice
Možda ne postoje galaksije nazvane po pticama, ali zato postoji mnogo maglina o kojima se može govoriti na ovu temu. Najpoznatija od njih, Maglina Orao, dobila je ime po tamnom otisku u centru, koji podseća na pticu u letu. A kako bi uskladili njeno ime sa okolinom, novorođene zvezde koje se pojavljuju u ovoj maglini iz "isparavajućih gasovitih kulglica" su nazvali jaja.
Zatim, tu je i maglina Kokoška koja trči, a koja sija ultraljubičasto na oko 6.500 svetlosnih godina od Zemlje. Kao i druge magline koje su dobile imena po pticama, uključujući Galeba, Pelikana i Sovu.
Insekti, paukovi i rakovi
Za sve one koji se plaše paukova i insekata, šetnja kosmosom može biti i unzemirujuća: jer tamo ima mnogo stvorenja koja štipaju, bodu i grizu. U njemu postoje magline nazvane po tarantulama i crvenim paucima, mravima i leptirima, ali i jastozima i kozicama. Ali u nebeskom svetu zglavkara, niko nije poznatiji od magline Rakovice, koju je prvi primetio britanski astronom amater u 18. veku.
U to vreme nije postojala NASA ni svemirski teleskop Habl. Ali pošto je ta maglina, bila neverovatno svetla bila je vidljiva čak i kroz dvogled male snage. Stoga su je astronomi nacrtali onakvom kako su je videli, sa bezbroj linija koje su podsećale na noge raka.
"Kada danas pogledate ove objekte kroz teleskope, oni zapravo ne liče na ona stvorenja po kojima su dobili ime", kaže Rej Vilar, direktor na Naučnom institutu za svemirski teleskop.
Ribe, lignje i meduze
Galaksije morskih pliskavica bi trebala da budu oprezna, jer grabežljivci u galaktičkom okeanu vrebaju u blizini, i to na razdaljini od nekoliko stotina svetlosnih godina. Poput magline Ajkula, oblikovane visokoenergetskom svetlošću novorođene zvezde i međuzvezdanih vetrova, na oko 650 svetlosnih godina od Zemlje.
Međutim titula najpoznatije galaktičke ribe, pripada maglini Raže. Najmlađom otkrivenom planetarnom maglinom, koja do pre 25 godina nije bila dovoljno vrela da bi zasijala i nama postala vidljiva. Za ralzliku od prethodno poznatih maglina Meduze, Džinovske lignje i Riblje glave.

Zatvoreni ekosistem
Danas astronomi nastavljaju da otkrivaju zapanjujući broj maglina i galaksija. Ipak, prema Vilardu, malo je verovatno da će "nove životinje uskoro ući u raj".
"One koje su dovoljno velike i dovoljno blizu već su otkrivene i imaju nadimke", kaže on i dodaje: "Dok sve što je [novo] otkriveno je tako slabo i daleko da i ne zaslužuje ime."
Autor: Bendži Džouns