Astronomi su na osnovu ostataka supernove rekonstruisali događaje koji su se pre par vekova desili u Velikom Magelanovom oblaku.

Prilikom posmatranja Mlečnog puta i obližnjih galaksija, astronomi su uočili mnogobrojne dokaze o eksplozijama zvezda. Međutim, ono što je jako teško utvrditi je kada su se ovi događaji i desili. Ipak, tim naučnika iz NASA-e je uz pomoć teleskopa uspeo da pronađe dovoljno tragova koji su im omogućili da "vrate vreme unazad" i oktriju kada se to desilo belom patuljku čiji ostatci su danas udaljeni 160.000 svetlosnih godina od Zemlje.
Ostatak supernove koji nosi ime SNR 0519-69.0, predstavlja deo belog patuljka koji je u jednom trenutku eksplodirao nakon što je dostigao svoju kritičnu masu bilo uvlačenjem materije iz zvezde koja ga je pratila ili spajanjem sa istim nebeskim telom. Šta god da je bilo u pitanju, njegovi ostatci su sada za potrebe studije - koji se nalaze u Velikom Magelanovom oblaku, proučavani iz NASA-ine opservatorije Čandra i na osnovu optičkih podataka sa svemirskog teleskopa Habl.

Istraživači su na osnovu snimaka prvo napravili kompozitnu sliku - sa niskom, srednjom i visokom energijom prikazanom zelenom, plavom i ljubičastom bojom. Dok su površinu rasprostiranja označili crvenom bojom, a zvezde u blizini belom. Nakon čega su ove podatke kombinovali sa snimcima Nasinog svemirskog teleskopa Spicer - koji nije više u upotrebi - kako bi utvrdili kada je zvezda ekslpodirala i saznali više o okruženju u kome je nastala.
Detaljnom analizom merenja brzine talasa eksplozijeje utvrđeno da je gornja granica kretanja bila oko 9 miliona kilometara na sat, ali i da je deo talasa udario u gusti gas oko ostataka što je dovelo do njegovog usporavanja. Nakon poređenja svih dostupnih podataka, zaključak je da je svetlost stigla do Zemlje pre oko 670 godina ili drugačije rečeno za vreme vladavine cara Dušana, vrhunca dinastije Ming i Stogodišnjeg rata koji su vodili Engleska i Francuska u tom trenutku.
Rad je objavljen je u časopisu The Astrophisical Journal.