Cilj msije Gaja je da mapira milijarde objekata u svemiru, a najviše zvezde, kako bi nam omogućila bolje poznavanje fizičkih osobina zvezda, kao i njihovih kretanja i evolucije Mlečnog puta.

Misija Gaja koja priprada Evropskoj svemirske agencije (ESA) nedavno je objavila nove podatke. Satelit Gaja lansiran je 2013. godine s ciljem da precizno meri položaj milijardi zvezda. Osim merenja položaja zvezda, brzine i svetline, satelit je prikupio podatke o velikom broju drugih objekata.
1. Tajne prošlosti i budućnosti naše galaksije
Sve se u svemiru kreće, pa ni zvezde nisu izuzetak. Najnovije izdanje podataka sadrži najveću trodimenzionalnu kartu Mlečnog puta ikad proizvedenu. Pomoću karte naučnici mogu da dobiju uvid u to kako zvezde naše galaksije 'putuju'. Iako smo i ranije imali podatke o tome kako se zvezde kreću kroz dve dimenzije (gore-dole, levo-desno), ovo je prvi put da znamo i koliko se brzo kreću u odnosu na nas, kao i da li se udaljavaju ili nam se približavaju (tzv. radijalna brzina).
Kombinujući podatke s pravilnim kretanjem, možemo da saznamo koliko se brzo zvezde kreću u tri dimenzije dok kruže oko Mlečnog puta. To znači da sada imamo ne samo kartu koja nam govori gde se zvezde nalaze trenutno, nego i podatke pomoću kojih možemo unapred da znamo smer njihovog kretanja.
2. Pojedinosti o tome kako zvezde umiru
Gaja ne maprira samo zvezde u našoj galaksiji, nego i one u susednoj galaksiji Andromeda. Podaci uključuju nešto što se zove Gaps: the Gaia Andromeda photometric survey. Fotometrijsko istraživanje meri sjaj zvezda i kako se one menjaju tokom vremena. Uz Gaps, Gaja je vremenom izmerila svetlinu za svaku zvezdu u smeru galaksije Andromeda.
To uključuje 1,2 miliona zvezda. Iako su neke od njih zvezde iz naše galaksije koje su se slučajno našle na putu, istraživanje bi bez obzira na to trebalo da uključi otprilike 1 odsto najsjaninjih zvezda galaksije Adromeda. To će nam omogućiti da proučimo način na koji najveće i najsjajnije zvezde u Andromedi menjaju sjaj, a saznaćemo više i o njihovoj evoluciji kao i u kom su delu životnog ciklusa, i na kraju - kada će završiti život.
3. Istina o čudnom širenju svemira
Kvazari, kosmološki izvori elektromagnetnog značenja, najsvetliji su i najudaljeniji objekti koje možemo da vidimo, a novi podaci uključuju merenja njih čak 1,1 miliona (i još 6.6 miliona potencijalnih kandidata). To značajno povećava broj poznatih kvazara i može da bude vrlo važno jer nam omogućava merenje udaljenosti do najudaljenijih krajeva svemira i – posredno – omogućava da merimo koliko se brzo svemir širi.
4. Koliko asteroida ima svoje mesece?
Nije sve što Gaja proučava tako daleko od naše planete. Naime, podaci takođe sadrže 158.000 objekata u našem Sunčevom sistemu što uključuje nova merenja 156.000 poznatih asteroida. Ali osim što nam govore o njihovim putanjama oko Sunca, tim misije Gaja otkrio je mesece koji kruže oko asteroida. Nekoliko stotina asteroida s mesecima već je poznato, ali Gaja može da pronađe mesece asteroida čak i kada je mesec premalen da bi mogao da se vidi direktno.
5. Kako zvezde nastaju i 'žive'?
Naše Sunce je usamljena zvezda, ali mnoge druge imaju saputnika i kruže jedna oko druge oko zajedničkog centra. Novi podaci sadrže prve uvide u takve sisteme s više zvezda. Naime, reč je tek o delu spiska, a potpuniji katalog bi trebalo uskoro da postane dostupan. Čak i ovakva 'delimična' verzija podataka već sada sadrži oko 813.000 binarnih zvezdanih sistema.
Binarne zvezde mogu mnogo da nam kažu o tome kako zvezde 'žive' i kako nastaju. To posebno važi za ono što se naziva pomračenje binarnih sistema – reč je o fenomenu u binarnom sistemu tokom kog su zvezde poređane tako da - posmatrano iz naše tačke gledišta - jedna prolazi ispred druge. Merenjem ovih pomračenja možemo da utvrdimo mnoga fizička svojstva sistema – kao što su mase i veličine zvezda i koliko su udaljene. To nam omogućava da naučimo mnogo više nego što bismo mogli proučavajući pojedinačne zvezde.
(Kozmos)