Žive brzo i umiru mladi, "pluneti" (ploonet) - novootkrivena nebeska tela sa svojstvima planete i meseca koji se otisnuo iz orbite.
Kako biste vi nazvali odbegli egzomesec sa deluzijom planete? Astrofizičari su spajanjem reči planeta (planet) i mesec (moon) krstili radoznalo nebesko dete, koje se otisnulo od svoje roditeljske planete (gasnog giganta) daleko u orbitu.
Mesec koji živi sam, udaljen svojstvima gravitacionog polja “roditeljske” planete, daleko u solarnom sistemu, gde zauzima ulogu satelita ili “zvezde domaćina”, dobio je melodično ime od svojih kumova, astrofizičara. Naučnici su se prvobitno setili imena “munmuns” (moonmooons), međutim, zbog karakteristika plenete koje ima, zvanično je proglašen plunet.
Pluneti - kao i svaki drugi neotkriveni egzomesec - nisu još uvek sasvim istraženi. Pluneti proizvode izvesne svetlosne potpise, koje bi teleskopi namenjeni “lovu” novih planeta mogli da uoče, naveli su istraživači u okviru svojih otkrića objavljenih u preprint žurnalu arXiv.
Za potrebe ovog istraživanja naučnici su osmislili kompjuterske modele, kojima su testirali scenario u kom bi se mesec koji kruži oko planete mogao transformisati u plunet koji kruži oko zvezde.
Istraživači su otkrili da ukoliko mesec kruži oko vrste egzoplanete, kakva je “vreli Jupiter” - masivni, gasni gigant, približno sličan zvezdi - gravitacioni trzaj, koji bi nastao kao posledica rata gravitacionih polja između zvezde i plenete mogao bi da bude dovoljno snažan da otrgne mesec iz orbite planete i da ga pošalje da kruži oko neke zvezde.
Kruženje oko zvezde, moglo bi da bude prilično stresno za mali plunet, tokom njegove tranzicije. Atmosfera pluneta bi mogla da ispari i izgubi deo svoje mase, stvarajući prepoznatljiv potpis na svetlosti koja se emituje iz obližnje zvezde. To je potpis koji teleskopi prepoznaju, navodi se u istraživanju.
Nedavno posmatrane, misterozne emisije svetlosti prmećene u blizini udaljenih zvezda mogle bi da se objasne, prema svojoj pojavi, kao gašenje, smrt jednog pluneta.
S druge strane, neki pluneti bi mogli da se održe u novim orbitama stotinama ili milionima godina. Stvaranjem diska od prašine i gasa prikupljenog od zvezde oko koje kruži, nastala pličica bi čak mogla da izgradi sopstveno telo sve dok ne postane nova mala planeta, izložili su u svom istraživanju naučnici.
Ipak, većina pluneta bi verovatno bila kratkog životnog veka, kako prikazuju simulacije. Većina dragocenih objekata je nestala tokom milion godina, i nikad nisu nastale planete. Umesto toga dezintegrisani su tokom sudara sa bivšim roditeljskim planetama, ili su ih gutale zvezde u “planetarnom kanibalizmu”, ili su odleteli daleko u svemir.