Još
Dodatno

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

Henrijeta Levit, žena koja je proširila univerzum

Otkrića Henrijete Levit omogućila su merenje velikih kosmičkih razdaljina i zauvek promenila naše shvatanje sveta

  Izvor: Foto: Profimedia

Veliko otkriće 

Kopkale su je cefeide u Magelanovim oblacima, dve magline vidljive sa južne hemisfere. U jednom radu iz 1908. zabeležila je da se kod nekih cefeida u maglinama primećuje obrazac: one koje su sjajnije imaju duži period oscilacije. Pošto nije bila plaćena da se bavi naučnim radom, ovim problemom se bavila kad je stizala, u slobodno vreme. Često su je prekidale obaveze prema roditeljima.

Tokom godina je ipak istrajavala u svom istraživanju. Koncentrisala se na Magelanove oblake. Iako nije mogla da odredi apsolutnu magnitudu prisutnih zvezda, prevazišla je to ograničenje jednostavnom pretpostavkom: sve zvezde u oblacima su mnogo bliže jedne drugima nego Zemlji. Udaljenost od Zemlje im je (relativno i približno) jednaka. Samim tim, prividno sjajnije zvezde u oblacima zapravo i jesu sjajnije od drugih obližnjih zvezda.

Povezane vesti

Sa tim u vidu, okrenula se njihovim oscilacijama. Pravilnost koju je ranije primetila se ponavljala: što zvezda ima veću magnitudu, to joj je period oscilacije duži. Štaviše, odnos magnitude i oscilacije je pravilan i predvidiv. Henrijeta je ovaj rezultat objavila u časopisu Harvard College Observatory Circular 1912. godine. Članak je imao samo tri strane, potpisan zajedno sa Edvardom Pikeringom.

Danas znamo zašto kod cefeida postoji pravilnost u odnosu apsolutne magnitude i dužini oscilacija. Sloj helijuma na površini zvezde je transparentniji što je manje jonizovan. Cefeide prolaze kroz pravilne oscilacije između dva stanja: jednog u kojem je zvezda velika, hladnija i sjajna (jer je helijum transperentniji), i drugog u kojem je ona manja, toplija i bleđa (jer je helijum manje transparentan).

Do ovog objašnjenja astronomija je došla tek decenijama nakon smrti Henrijete Levit. Međutim, njeno otkriće je ubrzo bilo iskorišćeno za merenje razdaljina po jednom jednostavnom ključu. Pošto dužina oscilacije kod cefeida ne zavisi od udaljenosti zvezde, ona nam, zajedno sa prividnom magnitudom, otkriva apsolutnu magnitudu zvezde. Ako je zvezda prividno "bleda" a oscilacija joj je duga, zvezda je jako daleko.

Značaj i zaborav

Bilo je potrebno nekoliko godina da nastane metod merenja razdaljina uz pomoć dužina oscilacije cefeida. To su uradili Ejnar Hercšprung i Harlou Šejpli, koji su iskoristili cefeide čija je udaljenost merljiva paralaksom. Šejpli je kasnije postao Henrijetin kolega tokom kratkog perioda 1921, između njegovog dolaska na Pikeringovo mesto direktora opservatorije i Henrijetine smrti iste godine. 

Šejpli je, koristeći promenljive zvezde, procenio veličinu Mlečnog puta i smestio Sunčev sistem na obod galaksije, umesto u njen centar. Ovo je bio pravi šok za mnoge astronome tog vremena. Međutim, bio je u krivu u čuvenoj "Velikoj debati" 1920, zagovarajući univerzum u kojem je jedina galaksija Mlečni put. Protivnik mu je bio takođe veliki astronom, Heber Kertis. Usled nedostatka podataka, ali i grešaka u merenju brzine rotacije udaljenih ”maglina”, pitanje veličine univerzuma je ostalo nerešeno.

Jedno-galaktički univerzum srušio je Edvin Habl, i to opet koristeći Henrijetino veliko otkriće. Uz pomoć tada najmoćnijeg na svetu Huker teleskopa u opservatoriji Maunt Vilson, Habl je otkrio cefeide u ”maglini” Andromeda. Odnos njihove prividne magnitude i oscilacije ih je definitivno smestio daleko od okrilja Mlečnog puta. Prvi put u istoriji otkrivena je nova galaksija – Andromeda, a univerzum je naglo i nepojmljivo porastao u obimu.

Ovo se sve dešava nekoliko godina nakon Henrijetine smrti. Do kraja života je radila kao računarka. I pored toga što je bila ključna karika u otkriću drugih galaksija, ali i u merenju našeg Mlečneg puta, nauka je najvećim delom zaboravlja. Međunarodna astronomska unija tek 1970. naziva jedan krater na Mesecu "Levit". Isto ime dobija i asteroid 5383 1973. godine. Matematički odnos između vrednosti magnitude i oscilacije cefeida tek danas postaje poznat kao "Levitin zakon".

U njenoj umrlici, Solon Bejli, v.d. direktora opservatorije u periodu između Pikeringa i Šejplija, opisao ju je sledećim rečima: "…Bila je predani član svog uskog porodičnog kruga, nesebična u prijateljstvu, nepokolebljivo odana svojim principima, i duboko savesna i iskrena u privrženosti svojoj religiji i crkvi. Imala je tu srećnu osobinu da ceni sve što je vredno i dopadljivo u drugima, i posedovala je duh tako vedar i topao da je njoj čitav život bio lep i prepun značenja."

Možda će vas zanimati i:

Komentari 0

Vaš komentar je uspešno poslat i postaće vidljiv čim ga naši administratori odobre.

Slanje komentara nije uspelo.

Nevalidna CAPTCHA

Najnovije

Priroda

Nauka