Naučnici su brzo morali da nađu jeftino i efikasno rešenje za akcelerator čestica koji je prestao da radi.

Veruje se da su feretke pripitomljene još pre 2.500 godina, kako bi ljudima pomagale u lovu na zečeve. Ipak, ta saradnja se nije zaustavila samo na tome, u narednim vekovima oni su sklopili blisko prijateljstvo i od inteligentne životinje koja je obučavana da pomaže u mnogim zadacima, na kraju je postala jedan od omiljenih kućnih ljubimaca.
Negde na tom tranzitnom putu dogodila se i priča o feretki Feliciji, koja je upotrebljena da "očisti" jedan akcelerator čestica i na taj način doprinela da on proradi davne 1971. godine.
Problem sa akceleratorom i kreativno rešenje
Fermilab ili Nacionalna laboratorija za akceleratore u Ilinoisu je početkom 1970-ih radila na stvaranju najmoćnijeg akceleratora čestica koji je svet do tada video i prouče tajne našeg Univerzuma. Dokumentacija iz tog period ukazuje da su čestice unutra njega ubrzavale do brzine svetlosti, ali da su magneti koji su upotrebljavani za to stalno otkazivali.
Onda su se stvari prilikom jednog testa dodatno zakomplikovale i deo metalnih komadića je uleteo u vakuumske cevi. Naučnici su ubrzo shvatili kako moraju da ih očiste ukoliko žele da pokrenu akcelerator. Problem je bio što su ove cevi jako uske i dugačke. Jedan od inženjera po imenu Robert Šeldon je dobio zadatak da nađe brzo i jeftino rešenje.
Nedugo potom u laboratoriji se našla feretka po imenu Felicija, kupljena u obližnjoj prodavnici za 35 dolara. Dobila je specijalnu ogrlicu za koji je vezan konopac sa krpom koja je trebala da obriše krhotine i puštena je u cev. Na opšte iznenađenje Šeldona i onoga što je viđao u svom rodnom Jokširu, fertka je odbila da uđe u cev dugu 6 km.
Stoga je zapoečt proces uvežbavanja prolaska kroz manje cevi, sve dok nije bila rada da se nađe u unutrašnjosti metalne konstrukcije. Naravno, po završteku je dobijala nagrade, a fizičari su tvrdili da joj je omiljena namirnica bila hamburger. Posle nekoliko meseci i mnogo pretrčanih kilometara kroz cev, Felisija je zamenjena robotom i dobila zasluženu penziju.
Naučnici su bili toliko vezani za životinju da je ona ostala sa njima kao kućni ljubimac, sve dok se nije razbolela i uginula 1972. godine. Od tada legenda o njoj i njenoj ulozi u nauci među fizičarima Nacionalna laboratorija za akceleratore u Ilinoisu i dalje živi.
BONUS VIDEO: