Johan Kepler je čitavog života pokušavao da pomiri nauku, religiju i astrologiju, pa je na polju astronomije i fizike došao do važnih otkrića uprkos korišćenju nekih nenaučnih metoda i kvazinaučnih teorija.
Od 16. veka do 2009. godine kada je lansiran teleskop sa njegovim imenom, Keplerovi radovi su izazivali različite reakcije i tumačenja.
Do svojih revolucionarnih otkrića mislioci su stizali i ne sasvim naučnim metodama, jer nauka nije bila dovoljno razvijena da bi njihove teorije mogle da se provere. Tako je Ksenofan prvi pisao o fosilima, ali nije imao načina da ih proučava. Demokrit je pretpostavio postojanje atoma, ali ne i mehanizme po kojima funkcionišu. Aristotel je predvideo postojanje kontinenta na južnoj hemisferi, a tek 2000 godina kasnije će biti potvrđeno postojanje Antarktika. Sve do pre nekoliko vekova nije ni pravljena jasna razlika između empirijske nauke, astrologije, teologije, alhemije i filozofije. Ove metode su ipak dovele do mnogih naučnih otkrića, ali su za posledicu imale i nastanak velikog broja zabluda.
Johan Kepler je čitavog života pokušavao da pomiri nauku, religiju i astrologiju, pa je na polju astronomije i fizike došao do važnih otkrića uprkos korišćenju nekih nenaučnih metoda i kvazinaučnih teorija. Rodio se 1571. godine u Vajl der Štatu, malom autonomnom nemačkom gradu nedaleko od današnjeg Štutgarta. Keplerova porodica držala je lokalnu krčmu, a njegov deda je bio gradonačelnik, pa je delovalo da će mali Kepler i njegova braća i sestra imati relativno bezbrižno detinjstvo. Međutim, imovinsko blagostanje nije potrajalo, a Keplerov otac Hajnrih je poginuo u Holandiji u osamdesetogodišnjem ratu (1568‑1648) kada je Kepler imao samo pet godina.
Od malena Kepler pokazuje talenat za matematiku, a nakon što je video dve astronomske pojave, prelet Velike komete iz 1577. iznad njegovog grada i pomračenje Meseca 1580. godine, rađa se i ljubav prema astronomiji. Školuje se na Univerzitetu u Tibingenu, koji mu je bio najbliži, gde prvi put pokazuje interesovanje za astrologiju. Mada je planirao da postane sveštenik, na kraju studija zbog odličnog uspeha dobija ponudu da predaje matematiku i astronomiju u Gracu.
Vrlo brzo pažnju mu privlači tada aktuelna i vatrena debata između pobornika geocentrizma i heliocentrizma, što ga inspiriše da 1596, posle analize ovih teorija, napiše svoj prvi rad "Kosmografska misterija" u odbranu Kopernikanskog obrta. Time započinje svoje višedecenijsko izučavanje ove teme što će dovesti do tačnih novih teorija koje su često postavljene na pogrešnim ili zastarelim naučnim osnovama. U to doba počinje da se dopisuje i konsultuje sa dva vodeća astronoma svog vremena, ali i ljuta rivala, Nikolasom Rejmersom Ursusom (1551‑1600), dvorskim astronomom cara Rudolfa Drugog, koji je vladao Svetim rimskim carstvom, i Tihom Braheom (1546‑1601), štićenikom danskog kralja Frederika Drugog. Brahe je u to vreme počeo da radi na teoriji o kretanju Zemlje i Sunca, koja je trebalo da pomiri heliocentričnu i geocentričnu teoriju kombinujući neke njihove elemente, čemu se Ursus protivio.
Mada je Kepler poticao iz protestantske porodice, bio je inspirisan drevnim verovanjima i misticizmom. Nakon verskih nemira u Gracu 1600. godine dobija otvorenu ucenu da pređe u katoličanstvo ili da napusti grad. Posle neuspešnog pokušaja da ubedi budućeg cara Nemačke Ferdinanda Drugog (1578‑1637) da ga primi kao dvorskog savetnika, Kepler se sa porodicom seli u Prag i počinje da radi sa Braheom, koji mu nalazi i posao na dvoru. Naime, skoro svaki vladar tog vremena imao je svoje savetnike među kojima su bili matematičari, astronomi i astrolozi, a često bi jedna osoba obavljala sve tri funkcije. Jedan od njihovih zadataka bio je da predviđaju događaje analizom položaja nebeskih tela. Za to su korišćeni takozvani svemirski kalendari i efemeride, odnosno tabele koje su pokazivale gde će se tokom godine koje nebesko telo nalaziti.