U februarskom broju časopisa National Geographic čitajte o morskim vidrama, starenju u Japanu, arhitekturi od blata i srpskim srednjovekovnim krunama.

ŠTA TU MOŽE DA SE NE VOLI?
Morske vidre žive u zakucima duž američke obale od Kalifornije do Aljaske – ali nisu svi srećni zbog toga.

ZGUŽVANO LICE VIDRE 820 BILO JE PRITISNUTO UZ REŠETKU KUTIJE ZA PRENOŠENJE, A ONA JE CVILELA
kao što to rade morske vidre kad su uspaničene ili ogorčene ili kad dozivaju svoje rođake. (Poput kričanja galebova, ali oštrije.) Imala je tamne oči, tamnosmeđe krzno i radio-predajnik usađen u stomak. Imala je 16 meseci, bila je adolescentkinja kojoj su ceo život obeležili uznemirujući događaji. Napuštena je kao novorođenče, spasioci su je stavili u kamion i odvezli, ljudi prekriveni crnim ogrtačima su je hranili na flašicu, a odgajila ju je vidra hraniteljka u otvorenom akvarijumskom bazenu. Vidra 820 bila je mali deo dugotrajnog ekološkog eksperimenta – iskupljenja za masakr izvršen nad njenom vrstom pre više od veka.
I tako se našla u kutiji na palubi gumenog čamca. Grebala je šapama po podu i zidovima kutije.
"Videćemo kako će ovo ići", rekao je Karl Majer.
NAPISALA: SINTIJA GORNI
SNIMILI: RALF PEJS I KILI JUJAN
NOVA STAROST
Japan prednjači u svetu u prilagođavanju na populaciju koja je sve starija i sve malobrojnija.

Jedne oblačne subote ujutru u Ivaseu, pospanoj lučkoj četvrti na rubu zaliva Tojama na japanskom najvećem ostrvu, ulice su bile potpuno prazne sve dok nije nastupio određeni čas.
Jedna starija žena provirila je kroz ulaz i pogledala niz glavnu ulicu načičkanu tradicionalnim drvenim kućama. Druga je oprezno išla sporednom uskom uličicom. Nekoliko minuta kasnije dva kamiončića su se dokotrljala i stala.
Odjednom je čitav kraj živnuo. Petorica radnika odevenih u narandžasto pojavila su se i počela užurbano da postavljaju saobraćajne čunjeve i dele potrošačke korpe, izvinjavajući se što se pokretna prodavnica Tokušimaru zaustavila nekoliko metara dalje od uobičajenog mesta. Počeli su da prenose namirnice iz prvog u drugi kamion, koji se začas pretvorio u minijaturnu prodavnicu s rasklopljenim policama i crvenim tendama. S leve strane je frižider sa pojedinačnim porcijama ribe i mesa, jogurta, jaja i druge kvarljive hrane. Poljoprivredni proizvodi su s desne strane, a grickalice i krekeri pozadi. Nekoliko kupaca, sve starije žene, kreću se polako i zastajkuju oko kamiona.
NAPISALA: SARA LABMEN
SNIMILA: NORIKO HAJAŠI
NAPRAVLJENE OD BLATA
Zapadnoafrički arhitekti gledaju u prošlost kako bi pobedili buduću vrućinu.

Sredinom maja ujutro u selu Kumi, u Burkini Faso, Sanon Musa je skoro završio godišnje održavanje svoje trosobne kuće.
Zamenio je stare krovne grede koje su izjeli termiti novim sveže isečenim i ojačao zidove od blata, otporne na vrućinu, od kojih su neki debeli metar i više od sto godina stari. Nakon dopune krovne slame i žrtvovanja koze u znak sećanja na pretke, preostalo mu je nanošenje slojeva otpornih na kišu na spoljni deo kuće.
"Blato će nam obezbediti hladovinu", kaže Musa. "Motorno ulje, glina i kravlja balega održaće nas suvima", govori nam Musa dok nas vodi kroz svoj životni prostor u kom je dobrih 13 stepeni hladnije nego napolju. "Mi smo ovo usavršili."
Musa, koji ima nešto više od pedeset godina, penzionisani je školski bibliotekar natmurenog držanja, ponosan na svoju kuću. Ipak, to ne znači da mu je život u njoj prvi izbor. Poslednjih godina gleda kako u ovom zelenom pojasu jugozapada zemlje bogatije komšije svoje domove od blata zamenjuju betonskim. Pogođen je time što se kuća poput njegove smatra znakom relativnog siromaštva. Ali zbog znatnog duga i uzastopnih slabih žetvi useva od kojih mu zavise penzija, status i sigurnost, u iskušenju je da pozajmi novac i napusti svoj dom. Neposredno pre nego što smo se upoznali, dva brata iz sela poginula su u snu kada se zid od blata obrušio na njih.
NAPISAO: PETER ŠVARCŠTAJN
SNIMIO: MOJZES SAMAN
KRUNE SRPSKIH SREDNJOVEKOVNIH VLADARA
Blagi i uzvišeni, sa ktitorskih portreta srpskih manastira vekovima nas raskošno odeveni posmatraju srpski srednjovekovni vladari ovenčani veličanstvenim krunama.

Kada su se u decembru 2022. godine pojavile prve fotografije idealnih rekonstrukcija krune cara Dušana na portalu i zvaničnim profilima društvenih mreža Istorijskog muzeja Srbije, javnost je ostala zadivljena. Šest meseci je filigranista Goran Ristović Pokimica uz pomoć saradnika rekonstruisao raskošni simbol legitimnosti i božanske vlasti slavnog srednjovekovnog vladara.
NAPISALA: MILANA PETROVIĆ
FOTOGRAFIJE: ISTORIJSKI MUZEJ SRBIJE