Arheolozi su u jednoj pećini u centralnom Izraelu, pre par godina, otkrili zbirku uljanih lampi, oružja, komada grnčarije i ljudskih lobanja. Sada konačno imaju teoriju koja je bila njihova svrha.

Duboko u Jerusalimskim brdima, tačnije u pećini Teomim, izraelski arheolozi su između 2010. i 2016. godine vršili iskopavanja. U jednoj od njenih pukotina naišli su na neobično otkriće datovano u period između 2. i 4. veka n.e.. U pitanju su bili ostaci rimskih uljanih lampi, keramike, oružja, ali i ljudskih lobanja. Analizama predmeta, geografskih odlika pećine, ali i proučavanjem pisanih izvora arheolozi Eitan Klajn iz Izraelske uprave za antikvitete i Boas Zisu sa Univerziteta Bar-Ilan sada tvrde da su oni korišćeni u svrhe nekromansije.
"Portal" u podzemni svet
Naime, na prostoru Bliskog istoka je u prvim vekovima nove ere postojao veliki broj prorčišta mrtvih. Ova praksa je bila veoma ukorenjena, a uključivala je upotrebu predmeta koji su otkriveni u pećini Teomim kako bi se iskomuniciralo sa mrtvima. Sama tradicija ima korenje u grčkoj kulturi, a čak je i Homer u svojoj "Odiseji" opisuje.
Kako su Rimljani često preuzimali običaje od Grka, ni ovo nije bio izuzetak. Ali oni su vremenom postali izuzetno zainteresovani za nekromansiju. Toliko, da je u jednom trenutku donet zakon koji zabranjuje tu praksu.
"Pećina je podzemni prostor sa dubokim oknom na jednom kraju, u pećini teče izvor, a njegove vode se skupljaju u modifikovanom kamenom bazenu. Postoje i tradicije koje pećini pripisuju moć plodnosti i isceljenja," objašnjavaju Klajn i Zisu u svom radu.
Uljane lampe su u klasinčnim periodima korišćene za proricanje na osnovu plamena, a satrano je da u njima postoje duhovi koji imaju prorpčke sposobnosti. Takođe, oni su primetili da ljudske lobanje u svrhe nekromansije jesu široko rasprostranjene u okvirima granica Rimskog carstva.
Uzevši sve u obzir, plus činjenica da je otkriveno i metalno oružje za koje se smatralo da plaši demone koji bi mogli da učine zlo prilikom "uspostavljanja veze sa svetom mrtvih", najverovatnije je da su lokalni sveštenici ovde dolazili u pokušaju da saznaju šta će se dešavati u budućnosti.
Arheolozi su poslednjih godina sve više zainteresovani za izučavanje ovakvih i sličnih praksi. Te ovo otkriće nazivaju "izvanrednim slučajem koji vredi ispitati u okviru discipline koja se razvija i nosi ime arheologija magije". Predviđanje budućnosti i komunikacija sa mrtvima sve do skoro su bila - u pojedinim zajednicama i danas - važan deo mnogiih kultura.
Rezultati istraživanja su objavljeni u časopisu Harvard Theological Review.