Smešten u modernoj Turskoj, antički grad Pergam je danas nemi svedok veličine i sjaja Pergamske kraljevine - nastale nakon smrti Aleksandra Velikog.

Posle smrti Aleksandra Velikog, 323. godine p.n.e., njegovo carstvo je je polako počelo da se raspada. Vlast je podeljena, a gradovi poput Aleksandrije, Antiohije ili Pergama su postajali sve važniji. Na čelu poslednjeg se nalazio Fileter, prvi iz dinastije Atalida kome je dijadoh Lizimah poverio grad. Vremenom on dobija potpunu autonomiju i zajedno sa sve većom ličnom moći, grad dobija na značaju.
Mesto koje je izabrano za izgradnju akropolja bio je rt nad dolinom reke Selinus i nalazilo se na 335 m nadmorske visine. Podignute su i veštačke terase da bi se optimizovao pogled i prostor oko njegovih zgrada. Sam inženjerski rad predstavljao je revoluciju u arhitekturi tog vremena, jer se prvi put jedan grad integrisao u okolni pejzaž. Rezultat je bio polis na tri nivoa koji je završen tokom četrdeset godina Fileterove vlade, ali koji je nastavio da raste i da se razvija za vreme njegovih naslednika.

Najviši deo Pergama je služio za verski, stambeni i vojni život. Fileter ga je posvetio Atini, boginji ratnici čije svetilište je zauzimalo centralno mesto. U njenom okruženju podigao je palatu, kao i prostorije u kojima su živeli vojnici. Ipak, njegov najveći dragulj je bila biblioteka izgrađena za vreme Atala I, trećeg kralja dinastije. Atalidi su uvek su pokazivali veliku brigu za kulturu. Što ih je navelo da sakupe više od 200.000 naslova, od kojih će mnoge Marko Antonije poneti kao venčani poklon Кleopatri.
Biblioteka u Pergamu bila je druga po veličini i po važnosti u antičkom svetu, odmah iza Aleksandrijske. Njana unutrašnjost je takođe služila kao škola za gramatičke studije, iako je bila fokusirana na stoičku filozofiju. Ovaj kulturni procvat, privukao je brojne umetnike koji su bili spremni da razmene klasični grčki stil za uticaje koje je Aleksandar Veliki ostavio za sobom pre smrti.
Ogroman grad prelazi u ruke Rimljana
U najboljem slučaju, grad Pergam je brojao do 60.000 stanovnika. A svi oni su mogli da uživaju i u najvećem pozorištu na svetu, čiji kapacitet je iznosio - 10.000 gledalaca, i terasu sa koje se pružao pogled na dolinu. Na jednoj njenoj strani nalazio se hram posvećen Dionisu, dok je njen najviši deo krunisao Trajanov hram.

Dok je njegov najravniji deo, isorišćen za izgradnju stambene četvrti. Nakon što je prošao kroz nekoliko ruku, poslednji kralj Atal III je zaveštao Pergam Rimljanima, koji su ga učinili prestonicom svog carstva u Maloj Aziji radi lakšeg kontrolisanja Egejskog mora.
Njegov konačni pad se dogodio tek decenijama kasnije, kada je političar Tiberije Grako predložio da se blago iz grada podeli Rimljanima. Senat je odbio ponudu i nakon Grakove smrti, grad je pretrpeo nekoliko pobuna zbog kojih je izgubio deo svog nasleđa.
Njegova najpoznatija i istaknutija građevina - Zevsov oltar je nakon otkrića i kupovine Nemaca od osmanlijskih vlasti bio predmet mnogih sporova. Staljin ga je dobio tokom Drugog svetskog rata i tek 1959. godine je vraćen Nemačkoj kao ključni deo Pergamskog muzeja, koji se nalazi u Berlinu. Od 2014. godine ovaj čuveni oltar se nalazi na restauracija, a prema rečima tima koji radi na njemu on će za javnost biti dostupan tek za dve ili tri godine.