Kralj Euristej je mislio kako je zadao nemoguć zadatak starogrčkom heroju Heraklu.

Prošlo je 8 godina i jedan mesec od kako je Herakle krenuo u izvršavanje zadataka kralja Euristeja. Ali kako dva od prethodnih deset - onaj u kom je ubio Hidru, a za koji je boginja Hera tvrdila da je nevažeći jer je imao pomoć prijatelja i Augijeve štale za šta je bio plaćen - nisu priznati on je morao da se suoči sa novom preprekom.
Morao je da dodnese zlatne jabuke ćerki titana Atlasa i boginje noći Nikte, Hesperida. Prema nekim izvorima njih je bilo tri, dok neki drugi navode da ih je bilo i više, i da su živele na dalekom zapadu uz stoglavog zmaja Ladona koji je čuvao stablo. Stablo je inače pripadalo bogu Zevsu i predstavljalo je svadbeni poklon njegove supruge boginje Here, zbog čega je Euristej smatra da starogrčki heroj neće uspeti da izvrši zadatak.
Ali kako Herakle uopšte nije znao gde se svi oni nalaze, krenuo je na daleki put Libiju, Egipat, Arabiju i Aziju. Na njemu je morao da se bori protiv sina boga Aresa po imenu Kikno, da ode i do Ilirije da uhvati boga mora Nereja. Ali i da se bori sa divom Antejom i kraljem Busiridom, sinovima boga mora Posejdona. Sve dok konačno nije došao do Kavkaza i Prometeja, pevaranta koji je prema mitologiji stvorio čoveka od gline i ukrao vatru od bogova sa Olimpa zbog čega je morao 30 godina svako jutro da trpi užasne bolove dok mu je orao jeo jetru. Rana bi u toku noći izrastala, a on je sutradan morao iz početka da prolazi koroz agoniju - sve dok Herakle nije ubio životinju i oslobodio Prometeja užasne patnje.
U znak zahvalnosti, on mu je otkrio gde se nalaze zlatne jabuke, ali kako i da dođe do njih pored stoglavog zmaja - da pošalje Atlasa. Herakle je odmah otišao do njega i na sebe preuzeo odgornost držanja nebeskog svoda na ramenima, dok se ne vrati. Međutim, nakon što je uzeo jabuke iz bašti svojih kćeri on je rešio na prevaru da se oslobodi tereta i ponudi starogčkom heroju da sam odnese darove kralju Euristeju.
Prozrevši njegovu nameru, Herakle je predložio da pristaje ali da prethodno na trenutak pridrži nebo kako bi se on udobnije namestio i stavio slamu na ramena. Atlas je spustio jabuke i podigao teret, a Zevsov sin ih je zgrabio ne osvrćući se za sobom sve dok nije stao ispred kralja Euristeja.
A tamo, pored besa zbog izvršenog zadatka i još samo jedne šanse da upropasti Heraklove planove, Euristej je shvatio da mora da ih preda nazad jer su pripadale bogovima. Stoga su predate boginji Atini, koja ih je vratila nazad.