Kraj Heraklovih patnji se nazire, ali pre nego što izvrši svih dvanaest zadataka - kralj Euristej i boginja Hera će se potruditi da mu što više otežaju deseti podvig.

Kao deseti zadatak kralj Euristej je Heraklu dao da mu uhvati i dovede Gerionovo stado, ali pre toga ga je upozorio kako ne sme da ga otkupi ili da traži bilo čiju pomoć.
Herakle je morao da otputuje na kraj sveta i suoči se sa uvek naoružanim divom-kraljem Geroinom - sinom Hrisoara, koji je bio rođen iz glave Meduze i jedne od Okeanida. Ne čudi da je zbog svog porekla i sam Gerion imao nesvakidašnji izgled. Imao je tri glave i tri noge.
Živeo je u Eriteji, zajedno sa Kerberovim bratom Ortarom i pastirom Euritionom. Starogrškog junaka čeko dug i nepredvidljiv put. Na tom putovanju je sreo i ubio mnoge divlje zveri. Apolodor tvrdi da je Hrakle, u znak sećanja na svoje putovanje, stvorio dve velike planine - jednu u Evropi, drugu u Libiji. Drugi izvori navode da jednu planinu podelio na dve.
Međutim, divlje zeri mu nisu bile jedini i najveći problem tokom putovanja, već velika vrućina. Zbog nje je Herakle ispalio nekoliko strela ka bogu Sunca Heliosu, a on mu je, zadivljen njegovim umećem, poklonio zlatni pehar pomoću kog je doplovio do ostrva Eriteje.
Samo što je stigao da ugrabi stado za Euristeja, dvoglavi pas Ortar već ga je napao. Usledila je borba tokom koje je starogrčki heroj da ubije Ortara svojom toljagom. Potom je naišao i pastir Eurition, a rezultat i ishod su bili isti. Sve ovo video je jedan seljak, koji je brže-bolje otrčao do kralja i sve mu ispričao. Čuvši šta se dešava, kralj je otrčao noseći tri štita, koplja i kacige i napao Herakla koji je bežao sa ukradenom stokom.
Herakle se borio i na kraju ga ubio jednom od svojih strela koje umočenih u otrovnu Hidrinu krv. Ali ispostaviće se da je krađa stoke bila lakši zadatak u poređenju sa nevoljama koje su Zevsovog sina snašle na povrtaku u Grčku. U Liguriji, sinovi boga Posejdona, pokušali su da mu ukradu stado.
Da bi mu potom jedan bik je odlutao do još jednog Posejdonovog sina, Eika. Herakle je stoga rešio da ostatak stada poveri bogu Hefestu i krene u potragu za životinjom. Kada ga je konačno našao, Erik je postavio ultimatum da će mu je vratiti, ali jedino ako ga pobedi u rvanju. Što se i desilo.
Herakle je stigao do ivice Jonskog mora, a kraj njegovog putovanja konačno se nazire. Hera, međutim, nije nameravala da olakša heroju, zato je poslala obada da napadne stoku. Životinje su se uznemirale i razbežale na sve strane, a Herakle je još jednom morao da krene u potragu.
Konačno u Trakiji je uspeo da prikupi celo stado i okrivljujući za svoje nevolje reku Strimon, puni reku stenama, čineći je neplovnom. Zatim je doveo Gerionovu stoku kralju Euristeju, a on je stado žrtvovao boginji Heri i počeo da smišlja sledeći poduhvat.