Jednom kad bi ušle u harem, robinje su morale da se povinuju nizu pravila. Iako to nije značilo da će naći put do sultanovog kreveta.

Kada je reč o konkubinama turskih sultana, važno je istaći da prema islamu ni jedan pripadnik muslimanske veroispovesti ne može biti rob. Stoga su u prvim vekovima Osmanskog carstva, devojke uglavnom dovođene sa Balkana, iz nemuslimanskih zemalja. Kasnije, u većini slučajeva, unutar zidova harema nalazile devojke poreklom iz kavkaskih regija, a uvek je postojala i šansa da se među njima nađe i neka Mediteranka koja je pala u ruke alžirskih pirata.
Unutar Topkapi palate bi najčešće ulazile veoma mlade devojke, ali samo one na kojima se videlo da će u budućnosti izrasti u lepe žene. Svaka od njih dobijala je odgovarajuće obrazovanje, a morala je i da zna jezik svog sultana, kao i da čita i komponuje klasičnu tursko-persijsku poeziju. Ako je imala talenat za muziku, učili bi je da svira orijentalne instrumente i da peva.
Konačno, konkubine su morale da znaju kako da udovolje muškarcima. Ovo nije nužno značilo i pružanje različitih vrsta zadovoljstava u krevetu, već je podrezumevalo veštinu pokornosti i čednosti, ali i lepog oblačenja i privlačenja pažnje. Ukoliko nije bila preterano ambiciozna, mlada devojka kada bi se jednom našla u harem je imala velike šanse da narednih desetak godina svog života provede sita i bez preteranih trzavica.
Istoričari ističu kako je većina njih izašla iz harema isto onako kako je u njega i ušla - nevina. Što im je kasnije pomagalo da se udaju za bogate trgovce, istaknute zvaničnike i vojnike srednjeg ranga. Štaviše, takve devojke su smatrane veoma cenjenim, jer su bile dovoljno lepe za sultanov harema pa samim tim i za njegove podanike, a tamo su ujedno stekle i svo potrebno obrazovanje.
Majka bira koja devojka je dovoljno dobra za njenog sina
Disciplina unutar harema je bila na vojničkom nivou, a majka sultana je odlučivala ko će prenoćiti sa njenim sinom, pa čak i u slučajevima najmoćnijih vladara. Birale su ih na osnovu određenih karakteristika, ali istina je bila da čak i ako bi neka od njih provela noć sa njim to nije značilo da se njena situacija preterano menja. Glavni razlog za ovo je bio taj što su se svi trudili da se sultan ne veže za određenu devojku.
U istoriji je bilo i onih sultana koji su pola života provodili u pohodima i sa lepim zarobljenicama, ali da skoro nikada nisu posetili harem. S druge strane postojali su i oni poput sultana Osmana III, koji je proveo najveći deo svog života kao zarobljenik. A izvori navode da je konkubine doživljavao kao svoje čuvare kada je seo na presto. Nosio je teške potpetice i svaka devojka je morala da se sakrije kada bi čula njihov zvuk, dok laskanje i pokušaje da ga zavedu nije tolerisao.
S druge strane, među turskim vladarima bilo je i onih sa skroz drugačijim karakterom. Ibrahim I Ludi je proveo 25 godina svog života u zatvoru u palati, ali kada je postao sultan upoznao se sa celim haremom za kratko vreme.