U muslimanskom svetu ptice predstavljaju simbol dobrote, sreće i slobode.

Osmansko carstvo je trajalo šest vekova i dugo je bilo najuticajnija imperija na svetu, koja je držala u strahu sve svoje susede. Iako danas mnogi istoričari ističu kako je ono bilo poznato po svojoj ekspanzionističkoj surovosti i fanatizmu, njeni podanici su iza sebe ostavili i veoma lepu tradiciju izgradnje palata za ptice.

Možda deluje neverovatno, ali muslimanski svet je uvek imao poseban odnos prema pticama. One su za njih predstavljale simbol dobrote, sreće i slobode koju im je Alah obećao nakon smrti. Mnogi velikodostojnici su tokom istorije u dvorištima svojih kuća gradili specijalne delove samo za ptice, dok ih je sam sultan Abul Azizu toliko voleo da su mu ih brojni gosti i ambasadori donosili iz celog sveta.
Tradiciju izgradnje skloništa za ptice su započeli Turci Seldžuci, a Osmanlije su je preuzele. Vremenom je sve poprimilo grandioznije oblike, pa su se uskoro širom većih gradova carstva mogle naći prave palate kako vise sa zidova većih građevina.

One su bile toliko velike da je u njima moglo da živi i do nekoliko jata, i to uglavnom golubova, lasta i zeba. Imale su više nivoa i bile su ukrašene kitnjastim ornamentima i detaljima, zbog čega su mnogi govorili da su pravljene samo da bi oni koji ih grade stekli božiju naklonost. Danas predstavljaju turističku atrakciju i mogu se videti na svakom većem trgu u Istanbulu, kao podsetnik na neka minula vremena.