Ukoliko se detaljno analizira sistem organizacije rimske vojske i uporedi sa onim koji je postojao tokom srednjeg veka na zapadu Evrope, odgovor je lak.

VAŽNO je reći da u srednjem veku nije bilo redovne vojske. Vitezovi su stajali u prvim redovima, ali su bili manjina: u opisima srednjovekovnih bitaka uglavnom se kaže "na stotine njih", što znači da je njihov broj teško mogao da dostigne hiljadu, za razliku od 4.200 ljudi koliko je činila jedna rimska legija.
S druge strane, kada je taktika u pitanju, vitezovi su napadali brzo i tako potiskivali neprijateljske redove. Munjevitim napadom, bukvalno su razbijali čitave vojske, pa je verovatno da bi sa istom lakoćom razbili i prve redove rimske kohorte. Ali, treba uzeti u obzir činjenicu da vitezovi nisu bili organizovani i da su bili prepušteni sami sebi. Za jednog usamljenog ratnika najvažniji zadatak bio je da se prvi probije kroz neprijateljsku liniju.
Kada je reč o nedostatku vojne discipline, treba znati da su se srednjevekovni vojnici obično postrojavali u jedan red. Razlog je bio jednostavan - stati iza nekoga bila je sramota, a san svakog viteza bio je da postane slavan. Neretko su čak započinjali bitku i bez prethodnog izviđanja, faktor koji u velikoj meri određuje mogućnost ishoda hipotetičke konfrontacije između srednjovekovne zapadnoevropske vojske i rimske legije.
Rimljani su imali dobro uspostavljenu disciplinu i vojnu hijerarhiju. Oni su se se bezuslovno pokoravali tribunu, pa su zbog discipline i koherentnosti mogli da pobede svaku neorganizovanu vojsku, čak i ako su brojčano nadjačani. Njihova uža specijalnost je bila borba "prsa u prsa", zbog čega su uvek pokušavali da izvedu frontalni napad. Stoga, ako bi vitezovi napali rimsku kohortu, jednostavno bi se zaglavili unutar neprijateljskih redova.
Pored toga, oni su bili poznati i po tome što su uvek pokušavali da što više otežaju napade neprijateljske konjice kopanjem jaraka i podizanjem moćnih barijera. Iskustvo suprotstavljanja brojnim konjičkim vojskama je bilo sasvim solidno ako se pogleda njihova vojna istorija: ratovi sa Parćanima i Galijom. Jedina slaba tačka u ovom pogledu je bila rimska nesposobnost da izdrži napade strelaca u ravničarskim uslovima.
Ko bi odneo pobedu?
Čak i ako bi vitezovi uspeli da probiju prednje redove brzim napadom, vrlo verovatno da bi se našli zarobljeni između njih. Može se reći da bi taktika srednjovekovnih vitezova bila nemoćna protiv rimske, jednako nemoćni bi bili i ostali ratnici iz neregularnih jedinica. Drugim rečima, Rimljani bi hipotetički rečeno mogli da poraze srednjovekovne vitezove zahvaljujući veštoj borbenoj taktici, disciplini i oružju.