Kako jedna studija sugeriše morsko čudovište, često spominjano u staronordijskim rukopisima iz srednjeg veka je najverovatnije običan kit.

Pre nešto više od jedne decenije, naučnici su po prvi put uočili i opisali tehniku lova kod grbavih i brajd kitova, poznatu kao "hranjenje zamkom ili vodom". Tom prilikom spomenute životinje drže usta nepomično otvorena na površini vode, dok u njih ulaze jata riba i ptica ni ne sluteći da ulaze u smrtonosnu zamku.
"Čitao sam neku nordijsku mitologiju i primetio stvorenje, koje se ponašalo gotovo identično kao grbavi kitovi prilikom hranjenja", rekao je Džon Makarti sa Univerzitetu Flinders u Australiji. "Kada smo počeli malo dublje da istražujemo, primetili smo da je paralela zaista prilično upečatljiva."
Razotkrivanje mita o "hafgufima"
Tim stručnjaka iz različitih oblasti, udružio se kako bi istražio sličnost između strategije lova koju koriste spomenute vrste kitova i čuvenih hafgufa iz mitologije. Morskog čudovišta, čije ime znači "morska magla".
"Skandinavci su bili vešti pomorci. Njihove plovidbe su u većini slučajeva preduzimane zbog ribolova, tako da su posedovali veoma visok nivo znanja o plimama, strujama, talasima, kao i o ribama." objašnjava Lauren Poier sa Univerziteta u Vašingtonu.
Stoga su pretražili brojne izvore i došli do zaključka da opisi mitološkog bića koje ispušta ribama primamljiv miris, u stvari odgovara saznanjima do kojih je došla nedavna studija u kojoj se navodi da grbavi i brajd kitovi prilikom spomenute tehnike hranjenja povraćaju u svoja usta i tom prilikom ispuštaju miris sličan "trulom kupusu" kojim privlače plen.
"Iako je njihova percepcija sveta bila prilično drugačija, ljudi nekada su davali precizne opise vrsta. U nedostatku svesti o spomenutoj tehnici hranjenja, jedan broj pisaca izmislio je mitološko morsko stvorenje i napravio zabunu." objasno je Makarti.
Studija je objavljena u časopisu Marine Mammal Science.