Žene u staroj Grčkoj nisu smele da učestvuju u Olimpijskim igrama, zato su za njih organizovane Herine igre.

SVAKE četiri godine u antičkoj Grčkoj su održavane Olimpijske igre u čast boga Zevsa. Ono po čemu je ovo sportsko nadmetanje bilo karakteristično jeste da je ono bilo rezervisano isključivo za muškarce. Neki izvori navode kako je ovo bilo toliko važno, da su učesnici i njihovi treneri morali da nastupaju goli, kako bi dokazali da se među njima nije "sakrila" i neka buntovna žena. Danas, ne možemo znati da li je ovaj podatak u celosti istina, ali to ne znači da žene nisu mogle da učestvuju u sportskim nadmetanjima. Naprotiv - za njih su organizovane Herine igre u čast kraljice Olimpa.
Prvo atletsko takmičenja za žene - legenda i stvarnost
Legenda govori da je Tantal, želeo da iskuša bogove sa Olimpa. Zbog čega im je poslužio raskomadano i skuvano telo sina Pelopa. Svi bogovi sem Demetre - koja je bila uznemirena zbog gubitka svoje ćerke Persefone - su odmah shvatili o čemu je reč. Zevs je potom naredio Srdama da ožive dečaka, a Hefest je pojedeno rame, zamenio novim. S druge strane, Tantal je zbog svoje drskosti bio kažnjen i to večnim mukama.
Par godina potom, kralj Enomej je organizovao trke kočijama kako bi našao odgovarajućeg muža sa svoju ćerku Hipodamiju. Delovalo je kao da je pobediti kralja u nadmetanju gotovo nemoguće, kada se na trke prijavio i Pelop već tridesetak mladića je izgubilo živote. Ono što drugi nisu znali jeste da mu je sve vreme pomagao njegov ljubavnik i bog Posejdon. Nakon nadmetanja i osvojene ruke princeze, Hipodamija je okupila red od šesnaest žena koje je postavila za upraviteljke sportskih igara za žene. I tako su prema legendi, osnovane Herine igre.
The Heraean Gamespic.twitter.com/tOT494oWhq
— Ozymandias (@0zmnds)December 10, 2022
Istorijski i materijalni izvori sugerišu da su one po prvi put počele da se izvode oko 580. godine p.n.e. i da su trajale u istom periodu kad i Olimpijske. Najverovatnije je da su učesnice bile podeljene u tri kategorije, prema starosti i da su se nadmetale u trčanju na stazi koja je bila dvadeset posto kraća od one za muškarce. Kada je odeća u pitanju, prema istoričaru i geografu Pauzaniji, žene nisu učestvovale gole, već su nosile specijalno skraćeni hiton koji je otkrivao desno rame do grudi.
Svaka od pobednica je krunisala maslinovim vencem, dok im je meso žrtvovanih životinja poklanjano. Iako nema puno referenci sa imenima žena koje su pobeđivale, veruje se da su to uglavnom činile Spartanke. Upravo iz razloga što ih je njihova obuka činila daleko superiornijim od ostalih žena u staroj Grčkoj. Međutim, nakon klasičnog perioda i zahvaljujući uticaju iz Rima, ženama je dozvoljeno da učestvuju na atletskim nadmetanjima u kojima su učestvovali i muškarci.