Dve piramide u Helinikonu je prvi put u 2. veku p.n.e. spomenuo grčki geograf Pauzanija. Danas postoji samo jedna, a ono što posebno privlači pažnju istraživača je što se još uvek ne zna koliko je stara, ni šta je bila njena namena.

OBIČNO kada razgovaramo o piramidama mislimo na one u Egiptu, Meksiku ili Peruu, iako je njihovo prisustvo zabeleženo i u drugim delovima sveta. Jedna od njih se nalaze i u Evropi, tačnije u Argolidi i što je još interesantnije uopšte ne predstavlja otkriće novijeg datuma jer je o postojanje ne jedne, već dve piramide u Helinikonu još u 2. veku p.n.e., pisao grči geograf i putnik Pauzanija.
Naime, on u svom Opisu Grčke, govori o dve građevine piramidalne strukture od kojih se jedna nalazi dvadesetak kilometara jugozapadno od one koja i danas postoji. Njegovo mišljenje je bilo da su tu najverovatnije sahranjeni vojnici, poginuli u legendarnoj bici koja se vodila u Argu:
"Na putu od Arga do Epidaura sa desne strane nalazi se zgrada slična piramidi, a na njoj su urezani reljefni argivski štitovi. Ovde se odigrala bitka za presto između Pretosa i Akrisija; a dvoboj se kako kažu, završio nerešenim rezultatom i pomirenjem, jer ni jedan ni drugi nije mogao da pobedi. Za one koji su pali, izgrađena je zajednička grobnica pošto su bili sugrađani i rođaci".
Moderni istraživači sumnjaju u ovu hipotezu, pre svega jer je u pitanju struktura malih dimenzija od oko 7 m x 9 m sa zidovima koji se dižu pod uglom od 60 stepeni i čija visina ne prelazi 3,5 m. Prva iskopavanja je preduzeo nemački arheolog Teodor Vigand još početkom 20.veka, a njegov rad su nastavili istraživači iz Američke škole arheologije u Atini i zaključili da je zgrada bila neka vrsta karaule.
Kontroverze vezane za procenjenu starost
Istraživanja novijeg datuma su započeta 1990-ih pod rukovodstvom grčkog arheologa Joanisa Lirikasa, koji procenjuje da u Grčkoj postoji još najmanje 20 sličnih struktura. On je tada u njihovoj unutrašnjosti otkrio grnčariju iz različitih perioda, lampe, čaše, zdele, tanjire i velike pitose - posude jajolikog oblika koje su se koristile za čuvanje žitarica i ulja. Svi nalazi su bili toliko pomešani da nije bilo moguće utvrditi njihovu starost.
Pored toga, ni analize koje su Lirikas i njegov tim sproveli unutar i oko građevine tehnikom termoluminiscencije nisu uspele da ubede druge naučnike u tačnost podataka. Pre svega je su za uzorkovanje izabrani unutrašnji blokovi od kojih je sedam datovano u period između 2500. do 2000. godine p.n.e., dok je procenjena starost dve keramičke posude bila između 3.000 i 660. godine p.n.e.. Što se smatra izuzetno širokim rasponom koji sugeriše da je možda starija i od Velikih piramida, ali i da je nemoguće sa sigurnošću reći kada je tačno izgrađena.