Prilikom proučavanja starog teksta jednom studentu se učinilo da se ispod njega nalazi nešto čudno. U narednim mesecima je pokušavao da otkrije šta predstavljaju misteriozni brojevi koji su postali uočljivi tek nakon analize skenerom.

PRILIKOM ANALIZE starog hrišćanskog rukopisa student sa Kembridža je uočio nešto čudno na ispisanom parčetu pergamenta iz manastira Svete Katarine sa Sinajskog poluostrva. Kako bi potvrdio svoje sumnje, otkriće je pokazao drugom kolegi - nakon čega su rešili da dokument podvrgnu zracima multispektralnog skenera. Kada su pogledali rezultate ugledali su nagoveštaje originalnog teksta. Sam po sebi, ovakav nalaz nije neuobičajeno otkriće, jer je pergmanet nekada bio izuzetno vredna roba.
Međutim, u drugoj godini pandemije njih dvojica su rešili da se posvete starom rukopisu i pokušaju da otkriju o čemu je reč. Nakon nekoliko neuspešnih pokušaja deo teksta je stigao i do istoričara Viktora Gizemberga sa francuskog nacionalnog instituta CNRS u Parizu. A on, čim je ugledao brojeve sa snimka odmah mu je bilo jasno da se radi o koordinatama zvezda.
Hidden beneath medieval Christian texts, scholars have discovered what seems to be part of the long-lost star catalogue of the astronomer Hipparchus — believed to be the earliest known attempt to map the entire sky
— Massimo (@Rainmaker1973)October 19, 2022
[full story:https://t.co/zAhJtzfQVX]pic.twitter.com/wnXivEffa0
Kako znamo ko je napisao ove koordinate?
Posmatrajući skriveni tekst sa pergamenata, shvatio je kako mora da odredi precesiju Zemlje kako bi otkrio kada je mapa nastala. Analizom je utvrdio da se koordinate zvezda sa nje poklapaju sa precesijom koja se dogodila oko 129. p.n.e., drugim rečima tokom Hiparhovog života. Sve se uklapalo - jer istorijski izvori navode da je grčki astonom radio na mapiranju zvezda između 162. i 127. godine p.n.e.. Međutim ona nikada nije otkrivena iako se Hiparh smatra ocem astronomije.
Iako su čitljive koordinate samo jednog sazvežđa - Corone Borealis, istraživači smatraju da je grčki astronom verovatno u nekom trenutku mapirao celo noćno nebo. Bez teleskopa, takav posao je predstavljao pravi izazov. Interesantan podatak je da je do ovog otkrića, najstariji poznati katalog zvezda poticao od astronoma Klaudija Ptolomeja iz 2. veka n.e..
Studija je objavljena u časopisu Journal for the History of Astronomy.