Ukoliko se pacijentima sa velikim depresivnim pormećajima da pravi tretman, rezultati mogu biti vidljivi za svega par nedelja.

LJUDI KOJI DOŽIVLJAVAJU depresivna stanja često imaju problema da regulišu negativne emocije i svoje fiziološke reakcije na stres. U takvim okolnostima, čak i najprijatnije aktivnosti mogu da postanu neprijatno iskustvo. U prošlosti, analize koje su uključivale snimanja mozga su otkrile da je ozbiljna depresija povezana sa promenama u zapremini sive materije - sastavljene od neuronskih tela - i bele materije - sastavljene od nervnih vlakana. S druge strane, depresivni poremećaji koji su otporni na tretmane lečenja je obeležen promenama u bazalnim ganglijama i režnju koji obrađuje senzorne informacije.
Nova studija predstavljena na 35. godišnjem Evropskom koledžu za neuropsihofarmakologiju u Beču, sugeriše da su neke od strukturnih karakteristika mozga pronađene kod pacijenata sa depresivnim stanjima ublažene nakon primena određenih terapija.
Rezultati posle šest nedelja
Kako bi ispitali efikasnost terapija naučnici su 109 pacijenata sa problemom depresije podvrgli skeniranju magnetnom rezonancom. Zatim su lečeni elektro-terapijom, psihološkom terapijom ili antidepresivima, a u određenim slučajevima kombinacijom sve tri. Šest nedelja nakon prvog skeniranja magnetnom rezonancom, pacijentima je ponovo skeniran mozak. Rezultati "pre i posle" su zatim upoređeni sa mozgom 55 zdravih učesnika.
Autori studije su otkrili da pacijenti sa najvećim poboljšanjima simptoma pokazuju najviše strukturnih promena u mozgu. Posle šest nedelja, povezanost između neurona u određenim delovima njihovog mozga se povećala, a ovi efekti su bili nezavisni od izbora načina lečenja.
"Nemamo objašnjenje kako su se promene desile, niti zašto zašto reaguju na različite vrste terapija", rekao je psihijatar Džonatan Repl sa Univerziteta u Frankfurtu. Ipak, tokom ispitivanja on i njegove kolege su stekli utisak da je elektro-terapija dala najveći učinak, ali pošto ova metoda donosi i najviše neželjenih efekata naučnici i dalje pokušavaju da pronađu najuspešniji režim tretmana.
Takođe, utvrđeno je da su antidepresivi povezani sa neuro-oporavkom u hipokampusu i prefrontalnom korteksu, a elektro-terapije sa izmenjenom aktivacijom mozga u prefrontalnom korteksu i prekuneusu, što je povezano sa mentalnim slikama i pamćenjem. Uprkos tome što su zasnovani na dokazima, ovi tretmani depresije nisu uvek jednako efikasni, niti obavezno dovode do istih nivoa strukturnih promena u mozgu kod svakog pacijenta.
Mozak je neverovatno složena struktura, a ljudske emocije su same po sebi prilično zamršene. Iako još uvek postoji mnogo nepoznanica na ovom polju koje treba dodatno ispitati, naučnici veruju da ovi rezultati daju nadu pacijentima koji veruju da se ništa ne može promeniti i da moraju zauvek da žive sa svojom bolešću.