Prilikom rekonstrukcij srednjovekovne crkve u Vihornu tokom 1957. godine, radnici su otrkili tri kamena kovčega. U narednim decenijama su usledila iskopavanja koja su otkrila da se ispod glavnog oltara nalazi pravo arhološko blago.

PREDMETI OTKRIVENI u njima su ukazivali da su pokojnici pripadali nekolicini povlašćenih. Iako su nađeni i jednostavni odevni predmeti poput kopči, arheolozi su iskopali i izuzetno retke religijske predmete koji su nekada davno bili korišćeni za vreme sližbe. Vremenom artefakti i skeletni materijal su proučavani, a naučnici su dobijali sve više informacija na osnovu kojih su mogli da sklope mozaik i kompletiraju priču o životima pokojnika. Analiza stabilnih izotopa njihovih zuba i skeleta je okrila da su oni najverovatnije došli sa drugog mesta, kao i da su jeli hranu bogatu morskim plodovima. A jedan konkretan slučaj se izdvajajo jer su se istorijski izvori, analize izotopa i radiokarbonsko datovanje poklapali.
Rekonstrukcija lica biskupa Valtera
Sahranjen u svešteničkoj odeći u kamenom kovčegu, na njegovim rukama su se nalazili prsten sa rubinom i smaragdima ali i kopča od legure bakra na kojoj su i danas uočljivi tragovi tekstila koji su ukazivali na proizvodnju iz kasnog 12. i sa početka 13. veka. Dalje, analize su utvrdile da je osoba nekada imala ishranu bogatu ribom i morskim plodovima, kao i da je morala da bude u pitanju starija muška individua sa uočljivim viškom kilograma. I pre nego što su "zavirili" u knjige, istraživači su znali o kome je reč - biskupu Valteru koji je bio na čelu biskupije Jork od 1209. godine.
Koristeći najnovije forenzičke tehnike u kombinaciji sa genetskim sekvenciranjem, tim sa Univerziteta Bredford uspeo je da rekonstruiše njegovo lice. Fizički antropolog Kris Rajan tvrdi da nije želeo da njegovo lice izgleda kao digitalna skulptura stoga je mišiće izvajao u vosku, a zatim ih je skenirao. Potom je dodao fotografske teksture - proces odabira fotografija nekoliko različitih ljudi koje izgledaju slično 3D modelu i zatim ih projektuju na lobanju. Na kraju je iskoristio veštačku inteligenciju da ga "oživi", nakon čega je biskup mogao da trepće, pomera usta i pravi grimase.