Josif Staljin je jedna od najznačajnijih ličnosti XX veka, a u javnosti je često predstavljan kao čovek snažne volje koji upravlja gvozdenom pesnicom. Ali malo je poznato kako su sa njegovim nasleđem rasla njegova deca.

NAKON SMRTI PRVE ŽENE, Josif Staljin je rešio da se posveti marksističkim ciljevima i ostavlja najstarijeg sina porodici na čuvanje. Ubrzo potom on upoznaje revolucionara Sergeja Alilujeva i njegovu maloletnu ćerku Nadeždu. Pojedini izvori navode da joj je čak u jednoj prilici spasao i život.
Njih dvoje su se venčali 1919. godine i ubrzo dobili sina Vasilija i ćerku Svetlanu - sa kojom je Staljin razvio blizak odnos još dok je bila devojčica. Međutim kako je zalazila u tinejdžerske godine njihov odnos je postajao sve napetiji.
Na iznenađenje mnogih Svetlana je 1967. godine pobegla u Sjedinjene Države, osuđujući postupke svog oca i njegovo nasleđe i potkopavajući sovjetski režim rečima i delima. Ali šta je dovelo do toga da se Staljinova ćerka odrekne rodne zemlje i nasleđa koje je iza sebe ostavio njen otac?
Od mezimice do buntovnice
Svetlana je rođena 28. februara 1926. godine, međutim, kako je njena majka Nadežda bila posvećena karijeri, nju i Vasilija odgajala je dadilja. Brak između njenih roditelja bio je veoma nestabilan, a mnogi ljudi bliski paru tvrdili su da je Nadežda patila od psihičkih bolesti što je rezultiralo brojnim svađama. Jedna takva se desila nakon zabave 1932. godine, nakon čega je Nadežda pucala u sebe. Deci je rečeno da je umrla od peritonitisa kako bi ih poštedeli patnje.
Staljin, inače surov, je obožavao svoju ćerku - nazivao ju je svojom sekretaricom, dozvoljavao da mu naređuje i gušio je poljupcima. Njihov odnos se naglo promenio kada je Svetlana postala tinejdžerka i saznala pravi uzrok smrti svoje majke i istinu o odnosu svojih roditelja.
Takođe, ona se sa samo 16 godina zaljubila u sovjetskog režisera jevrejskog porekla koji je bio 20 godina stariji od nje. Kada je čuo za to, Staljin je navodno ošamario ćerku, dok je njenog izabranika rešio da eliminiše tako što ga je osudio na 10 godina izgnanstva. Nakon ovoga, odnos Svetlane i Staljina nikada više nije bio isti.
Svetlana je upisala studije na Moskovskom državnom Univerzitetu i tu upoznala svog prvog supruga Grigorija Morozova. Iako je njen otac dao pristanak da se uda za njega, njih dvojica se nikada nisu sreli. Par je 1945. godine dobio sina Josifa, ali kako Svetlana nije želela da bude domaćica ubrzo se razvela od Grigorija. Sledeći izabranik bio je blizak saradnik njenog oca - Jurij Ždanov, sa kojim je 1950. godine dobila ćerku Jekatarinu. Međutim, ni ovaj brak nije bio dugog veka jer, kako je i sama Svetlana tvrdila, nisu imali mnogo toga zajedničkog.
U vreme Staljinove smrti, 1953. godine, Svetlana je živela i radila u Moskvi. Kako su godine prolazile, ona je počela da shvata pravu prirodu svog oca, stoga je u jednom trenutku donela odluku da prezime iz Staljin promeni u Alilujeva - devojačko prezime majke.
Beg i život u "obećanoj" zemlji
Dok se u bolnici oporavljala od operacije krajnika, Svetlana je upoznala komunistu Kunvara Briđeša Singa iz Indije. Par se zaljubio, ali im sovjetske vlasti nisu dale dozvolu za brak. Kunvara je bio veoma bolestan i umro je svega nekoliko godina od početka njihove veze. Svetlana je dobila dozvolu da odnese pepeo njegovoj porodici, kako bi ga rasuli po Gangu. Tada je iskoristila priliku i u američkoj ambasadi u Nju Delhiju tražila azil.
Interesantno je da Amerikanci gotovo i da nisu znali da ona postoji, međutim rešili su da je izbave iz Indije pre nego što Sovjeti primete da je nema. Ukrcana je u avion za Rim, potom je prebačena u Ženevu i nakon toga u Njujork. Po dolasku u Sjedinjene Države, Svetlana je osudila sovjetski komunizam i govorila da je on propao te da više ne može da živi pod tim režimom. Sedamdesetih se udala po treći put za američkog arhitektu Vilijema Pitersa, a vreme je pokazalo da će i taj brak bio neuspešan.
Sredinom osamdesetih godina XX veka se vratila u SSSR u društvu ćerke Olge, kako bi pokušala da se zbliži sa decom koju je ostavila. Međutim do zbližavanja nije došlo, a nije uspela ni da se prilagodi životu u Gruziji - rešila je da se zauvek vati u Sjedinjene Države.
Svetlana je umrla u Viskonsinu 2011. godine od posledica raka kao Lana Piters.