Iako se lažne vesti nekada nisu širile velikom brzinom, cilj je bio isti.

Godine 335. p.n.e postojali su planovi za ustanak u grčkom gradu Tebi. Razlog - U antičkom svetu se pročulo o navodnoj smrti Aleksandra Velikog - tadašnjeg makedonskog kralja, a informacija je potkrepljena i pričom njegovog rivala Demostena. Vrlo brzo nakon što je počela, Aleksandar sa svojom vojskom ju je i ugušio, a Tebu skoro potpuno uništio.
Širenje lažnih informacija u masovnoj komunikaciji nije nov izum, a dokazi o njima se prvi put u istoriji čovečanstva pojavljuju još u staroj Grčkoj. Međutim, kako tada nije bilo modernih tehnologija za njihovo širenje je bilo potrebno mnogo više vremena - baš kao i da se proveri njihova istinitost.
Šta nam ovo govori?
Taktika koja stoji iza koncepta lažnih vesti se ne čini mnogo složenom - dezinformacije koje imaju za cilj da prevare određenu grupu ljudi. U većini slučajeva u prvom planu je politički, ideološki ili koristoljubivi cilj, kojem se bave tvorci "poruke".
Profesori sa Univerziteta u Triru Dijego De Brasi i istraživač antičke filologije Teofanis Tsiampokalos objašnjavaju da je stara Grčka idealna za njihovo proučavanje i istorijsko praćenje jer joj sečesto pripisuju otkrića koncepata koji su i danas društveno i politički relevantni - kao što je npr. demokratija. A današnje lažne vesti prema njihovom mišljenju nisu ništa drugo do nastavak fenomena koji postoji još od antike.
Izučavanjem pisanih izvora jasno je da su autori bili svesni posledica koje ova vrsta vesti može da izazove, kao i koja svrha se krije iza njih, ali da se u odnosu na moderno doba razlikuje u jednom - brzini kojom su se širile. Dok Internet sada može da "prenese" naše misli celom svetu u deliću sekunde klikom miša, u davna vremena ljudi su imali mogućnost uglavnom samo usmeno da prenesu (dez)informaciju.
Koliko popularno je ovo sredstvo "upravljanja masom" bilo je vidljivo već u 4. veku p.n.e, kada je Platon u svojim dijalozima opisao prednosti ciljane komunikacije, u kojoj fokus nije nužno bio na istini već na manipulaciji stanovništvom. Jer baš kao i danas, lažne vesti su korišćene da diskredituju ljude i njihove postupke ili ponašanje. Međutim, u antičkom periodu je takođe bilo gotovo nemoguće brzo proveriti informaciju - što je u nekim slučajevima moglo da ima i fatalan ishod, kao npr. kada su u pitanju bili tebanski pobunjenici.
Zaključak istraživača je da na osnovu ovih primera vidimo kako je razlikovanje lažnih informacija od onih pravih veoma teško još od perioda stare Grčke, ali i da je važno da izučavamo ove procese kako bi znali šta se krije iza njih.