Tokom prethodnih godina naučnici su došli do saznanja koja su ih navela da revidiraju pitanje - Gde se nalazi kolevka civilizacije?

Milenijumima su se civilizacije uzdizale i padale, ostavljajući iza sebe tragove o svom postojanju. Ipak, danas u naučnim krugovima postoje nesuglasice oko toga koja je bila prva - iako je pre par decenija zvanični stav bio da je u pitanju sumerska kultura, čiji naraniji artefakti su datovanu u period oko 4.000. godine p.n.e..
Arheolozi su tu fazu nazvali Uruk po istoimenom gradu, a dokaze o njenom rasprostiranju su našli širom današnjeg istočnog Iraka. Međutim, otkirća iz prethodne decenije ukazuju da drevni Sumeri ipak imaju konkurenciju kada je u pitanju titula "najstarije civilizacije na svetu".
Pre svega treba istaći da do ove zabune najverovatnije dolazi i zato što je definicija civilizacije nejasna, uopšteno govoreći da bi određena kultura bila tako i nazvana mora da ispuni nekoliko uslova. Pre svega mora da ima gradove u kojima postoji sistem navodnjavanja i pismo - što su Sumeri i imali. Kao i još mnogo toga, pretpostavlja se da su oni izmislili koncept religije kakav nam je danas poznat tako što su gradili hramove ili zigurate i osnivali svešteničke redove posvećene ritualnom obožavanju božanstava.
Istoričar Semjuel Nou Kramer objašnjava da su oni takođe tokom vremena i u zavisnosti od potreba imali različite omiljene bogove. Pa je tako bog neba Anu bio obožavan tokom najranije Uruk faze, dok su se bogu oluje Enlilu klanjali kao najmoćnijem tokom kasnijih faza.
Takođe, zabeleženo je da je "kraljica neba" Inana bila prvobitno obožavana u Uruku kao boginja plodnosti, da bi se tokom vremena njena uloga promenila i ona postaje Ištar - čiji kult se proširio i na druge mesopotamske gradove. A jedna od opšte prihvaćenih teorija tvrdi da je nakon sumerkse direktno nastala vavilonska civilizacija u Mesopotamiji, što je navodno dokaz da su matematička znanja o trigonometriji potekla iz Sumera.
Međutim, danas se može čuti sve više povika u naučnom svetu kako postoje i druge civilizacije koje su se razvile u istom periodu. A kustos i istraživač Filip Džouns iz Filadelfijskog Pen muzeja tvrdi da je egipatska jedna od njih.
On objašnjava da su istraživači u Iraku bili onemogćeni da iskopavaju prethodnih decenija jer su na toj teritoriji vođeni ratovi, međutim za to vreme njihove kolege u Egiptu su nastavili da kopaju i razotkivaju misterije iz prošlosti. A rezultat je da su otkrili spise koji su stariji i od najranijih otkrivenih u Sumeru, što implicira da se najstarija faza egipatske civilizacije pojavila u približno isto vreme - pre oko 6.000 godina.
Ipak, postoji još jedan potencijalni kandidat koji u budućnosti može da ponese titulu najstarije, a to je ona koja se oko 3.300. godine p.n.e. razvila u dolini reke Inda na prostoru današnjeg Avganistana, Pakistana i severozapadne Indije. Džons smatra da je trgovina duž obala Indijskog okeana pomogla ovim najranijim civilizacijama - egipatskoj pored Crvenog mora, sumerskoj na severnom kraju Persijskog zaliva i civilizaciji iz doline Inda dalje na istoku - da se razviju i robnom razmenom dođu u posed novih resursa, ali i ideja koje su im omogućile procvat. On za kraj navodi da ostaje da se vidi kakve rezultate će u budućnosti doneti iskopavanja, ali da za sada ne može da se utvrdi sa sigurnošću koja od ove tri je najstarija.