Prepuni neverovatnih crteža i detaljnih beleški, Leonardovi dnevnici nam danas otkrivaju koliko je bio strastven da otkrije gotovo sve, od ljudske anatomije do pronalaska mašine za letenje.

Leonarda da Vinčija većina ljudi doživljava kao umetnika, koji je oslikao neka od najpoznatijih remek-dela na svetu - kao što je zagonetna "Mona Liza" i "Tajna večera". Ali realno posmatrano ova dela su možda i najmanje vredna u poređenju sa drugim doprinosima koje je pružio svetu. Kao pravi renesansni čovek, istakao se na mnogobrojnim poljima od arhitekture preko nauke i matematike do inženjerstva.
Njegove sveske su ispunjene brojnim zapažanjima, spekulacijama i hipotezama, od kojih će u narednim vekovima većinu ispitati i potvrditi nezavisni istraživači. Skicirao je motore i mašine, koji će u modernom dobu poslužiti kao inspiracija i postaviti osnovu za tehnološki napredak. Zavirite u neke od njegovih beležnica, koje prikazuju napredne uvide, zapažanja i otkrića, dokazujući da je bio čovek ispred svog vremena.
Matematičar
Leonardo je često pokušavao da nađe veze i obrasce koje je izražavao putem matematičkih proračuna. Posebno su ga fascinirale proporcije ljudskog tela, o čemu najbolje svedoči "Vitruvijev čovek", koji prikazuje mušku figuru u dva položaja sa ispruženim rukama i nogama unutar kruga i kvadrata.
Leonardo je na crtežu ispisao kako je svaki deo tela matematički u proporciji sa ostalima: "Četiri prsta su jednaka jednom dlanu; četiri dlana jednaka jednoj nozi; … 24 dlana su jednaka jednom čoveku." U redovima se može naći i jedno od njegovih uverenja kako je funkcionisanje ljudskog tela analogno funkcionisanju univerzuma. "Čovek je model sveta", zaključio je.
Interesovala ga je i Zlatna sredina, tj. matematički odnos definisan odnosom od 1 prema 1,618... U svojoj nedovršenoj skici "Sv. Jeronima", figura askete je uokvirena tačno postavljenim zlatnim pravougaonikom, a stručnjaci sugerišu da se matematički model često uočava i na portretima mladih žena, uključujući i "Mona Lizu".