Kulturu Starih Rimljana mnogi danas smatraju osnovom Zapadne civilizacije, međutim, mnogi od zaboravljenih običaja koje su nekada praktikovali se modernom čoveku ne bi svideli.
2. Hranjenje mrtvih
Kako bi izbegli da ih pokojnikov duh progoni, stari Rimljani su svojim mrtvima nudili libacije u vidu hrane i pića. Sama reč "libatio", znači "okusiti, piti ili izliti", a kako bi obezbedili da ponuda stigne do pokojnika u grobove su ugrađivali cevi od drveta, metala ili terakote.
Običaji su nalagali da se kroz cevi prinose vino, pivo, voda, med, mleko, seme ili žitarice, koliko je bilo važno nahraniti mrtve govori da su verovali kako se i pepeo kremiranih pokojnika gosti na ovaj način.
One of the things that strikes me about these examples is that they look so like pipes for pouring in offerings to the dead in more normal Roman burials - like this from@ColMuseums. Makes the practice look as much about offering libations as taking contact relics.pic.twitter.com/ZMm19oefQI
— Helen Gittos (@Helen_Gittos)May 25, 2022
Arheolog Trejsi Prouz koja je iskopavala nekoliko lokaliteta u Italiji je primetila da je glavna svrha ove prakse bila održavanje stalne veze sa mrtvima. Porodica bi se okupila na grobnici i delila obrok sa pokojnicima. Verovali su kako moraju da održe duhove svojih predaka zadovoljnim, kako ne bi postali osvetoljubivi. Jedan od načina da se ovo postigne je bila libacija ali i određeni rituali.
3. Krv gladijatora je bila lekovita
Istorijski izvori nam govore da se na gladijatore nije gledalo samo kao na borce u arenama, već i da se verovalo kako njihova krv ima isceliteljske moći. Krv ubijenog gladijatora je uzimana na nakon borbe i nuđena je na prodaju publici. Kada je prvi put počeo da se praktikuje ovaj običaj, njihova krv je korišćena za "čišćenje duše". Međutim, vremenom je postala "čudotvoran" lek za mnoge bolesti.
GLADIATOR Mosaic of Leptis Magna in Libya.pic.twitter.com/XN76nn2OUz
— Roman History (@romanhistory1)July 11, 2021
Lekar i enciklopedista Aulo Kornelije Celzo je u svom delu "De medicina" zapisao kako su se pojedini bolesnici izlečili od epilepsije tako što su pili vruću krv iz prerzanog grla gladijatora. Ukoliko bi se prvi pokušaj pokazao neuspešanim, prema tvrdnjama Aulo Kornelija, preduziman je i drastičniji korak koji je podrazumevao prikupljanje krvi iz obe noge, zajedno sa krvlju iz zadnjeg dela glave. Međutim, ukoliko ni ovo ne bi dalo rezultata to je prema verovanju tadašnjih lekara značilo da se bolesnik ne može izlečiti.
