Dve glinene pločice su pomogle naučnicima da otkriju recept koji je osmislila prva žena proizvođač parfema na svetu za potrebe mesopotamskog kralja.

Naučnici su uspeli da stvore parfem po uzoru na 3.200 godina star recept sa glinenih pločica koje je napisala Taputa, prva poznata žena na svetu koja se bavila njihovom proizvodnjom još tokom perioda drevne Mesopotamije.
Nova studija je sprovedena u saradnji sa Akademijom mirisa i Udruženjem za kulturu mirisa, a rezultat do kog je došao tim od 15 istraživača pružio je uvid u najraniji period proizvodnje parfema.
Stručnjak za mirise Bihter Turkan Ergul je objasnio da su nakon tri godine pažljivih izučavanja svakog slova uspeli da rekonstruišu pojedine mirise. On dodaje da je otkriveno na stotine recepata, a da dobar deo njih i dalje čeka da budu prevedeni i opet napravljeni.
Prevodi potiču sa dve ploče koje su pronađene tokom iskopavanja u blizini Harana, sela u Turskoj koje je u mesopotamskom periodu važilo za veliki urbani centar. Prevođenjem, naučnici su saznali da je Taputa bila i registrovani hemičar, što se smatra titulom bez presedana u periodu iz oko 1200. godine p.n.e.
Pored njenog imena stoji i Belatekalim što se odnosi na ženu koja je nadgledala palatu.
Kako su mirisali vavilonski kraljevi?
Nakon detaljne analize oni su uspeli da rekonstruišu metodologiju proizvodnje, kao i da ponovo stvore neke od drevnih parfema po Taputinoj recepturi. Oni su za sada delimično ostvarili svoje ciljeve, iako će se napori na prevođenju i tumačenju nastaviti.
Analizom pločica je potvrđeno kako je Taputi koristila cveće, ulje i biljku kalamus, zajedno sa papirusom i tamjanom kako bi stvorila parfem za kralja. Od spomenutih sastojaka je kuvanjem u hariu loncu dobila melem, koji je ostavila da se stegne preko noći i destilovala vodom više puta.
Interesantan podatak je da je Taputi prilikom proizvodnje pazila i na mesečeve mene, kao i da je bržljivo zabeležila kako i kada je upotrebljavala vatru ili vodu, ali i koliko dugo su "odmarali".
Trud nije bio uzaludan, jer su otkrili da je "prvi nos" Mesopotamije u proizvodnji parfema koristio biljke i supstance kao što su cveće, smole drveća, začine i ren. Profesor i stručnjak za drevne parfeme Cenker Atila, dodaje da proces rekonstrukcije nije prošao bez problema jer za mnoge od navedenih biljaka nisu znali kako se danas nazivaju, ali i da nisu imali precizne mere posuda koje su navedene u receptima.