"Čovek sova", godinama je šokirao publiku svojom sposobnošću da zarotira glavu za 180 stepeni.

NIJEDNA DRŽAVA na prelazu iz 19. u 20. vek nije obećavala više od Sjedinjenih Država. Veliki broj ljudi iz različitih krajeva sveta je u potrazi za boljim rešio da potraži svoju sreću preko "bare".
U potrazi za srećom našli su se i svi oni koji su imali određeni deformtet ili neobičan "talenat". Bio je to period kada su na američkom tlu veliku popularnost imale zabavne tačke i mnogobrojni cirkusi, u kojima su se na svakom koraku odvijali pravi mali spektakli. Mnogi medicinski fenomeni tada su zloupotrebljeni u službu zabave.
Jedan od muškaraca - privučen prilikom koju su dobijali ljudi koji nisu bili prihvaćeni zbog svojih mana - bio je i Martin Laurelo, poznat kao "Čovek sova". On je svojim nastupom fascinirao publiku tokom '20-ih i '30-ih godina 20. veka. On je stekao veliku popularnost svojim umećem, a njegova karijera bila je isprepletana sa burnim privatnim životom.
Trik koji šokira
Za razliku od većine svojih kolega, Martin Laurelo na prvi pogled nije izgledao kao "nakaza", sve dok ne bi počeo sa izvođenjem svog šokantnog trika. Kako je tvrdio u brojnim intervjuima, on sa svojom posebnom sposobnošću nije rođen. On ju je stekao mukotrpnim trenizima koje je praktikovao godinama.
Rođen u Nirnbergu u Nemačkoj 1885. godine, po dolasku u Sjedinjene Države menja ime Martin Emerling i započinje novi život i postaje jedan od brojnih Evropljana koji su napustili svoje zemlje u potrazi za boljim uslovima, slavom ili bogatstvom. Ipak, on je verovao u to da je jedinstven. Naredne tri godine svog života je posvetio vežbama. Bio je srećan sa svakim novim milimetrom okreta njegove glave, a najveći izazov predstavljala je činjenica da on prilikom rotacije nije mogao da udahne vazduh.
Ubrzo je shvatio da je njegova sposobnost veoma tražena. Svoju tačku je izvodio u zabavnom parku Dreamland Circus Sideshow-a na obalama Koni Ajlanda, gde je i postao Čovek sova. Imao je nekoliko trikova koji su pratili osnovnu tačku rotiranja glave, od kojih je ona sa ispijanjem piva dobijala najviše aplauza. Vremenom je stekao veliku popularnost, a pozivi za nastupe su stizali sa svih strana.
Svoju tačku je, između ostalog, izvodio i u Hubertovom muzeju u Njujorku, zajedno sa popularnim gutačem mačeva Aleksom Lintonom i Rojem Heklerom koji je mogao da upravlja grupom buva.
Hapšenje tokom tačke i podržavanje nacista
Laurela je 1930-ih godina angažovao Riplei's Believe It or Not! Odditorium. Promovisali su ga kao "jedinog na svetu koji može da hoda napred, a da gleda iza sebe".
Sa jedne strane on je postao velika zvezda, angažovan od strane popularnog mesta za zabavu i dobro je zarađivao. Sa druge strane, privatan život je počeo da mu se raspada.
Posle prvog neuspelog braka, on se uspustio u još jedan za koji će se na kraju ispostaviti da je takođe greška - ali za razliku od prvog, do kulminacije je došlo tokom jedne od njegovih predstava kada je i uhapšen.
Priča kaže da je nakon razvoda od svoje druge žene Emili Vitl, Laurelo napustio nju i dva sina ne osvrćući se za sobom. Ona je uložila zvaničnu žalbu za zanemarivanje policiji zbog koje je odmah i uhapšen, 30. aprila 1931. godine. Tom prilikom je ostalo zabeleženo da je u sred svoje tačke pri potpunoj rotaciji glave namignuo dvojici policajaca koji su došli da ga hapse.
"Stajao je na platformi leđima okrenut publici, gledajući pravo u njih", pisao je Njujork tajms. "Potom je namignuo publici i dvojici policajaca. Koji su mu uzvratili, a potom ga uhapsili."
Napuštanje porodice i hapšenje prilikom predstave nisu bile jedine mrlje koje su obeležile njegovu karijeru. Oni koji su ga poznavali tvrdili su da je bio i simpatizer nacista. Nema mnogo podataka o ovoj činjenici, ali su ostale zabeležene potvrde njegovih bliskih prijatelja i saradnika da je podržavao neke Hitlerove stavove, kao i da je često isticao da ne podnosi američku zastavu.
Iako se danas ne zna mnogo o Laurelovim poslednjim godinama života. Replika njegove obrnute glave je stajala na Tajms skveru i Svetskoj izložbi 1939-1940. godine u Njujorku. A njegov poslednji snimljeni nastup dogodio se 1952. godine, samo tri godine pre nego što je jedan od glavnih šoumena predratne Amerike umro od srčanog udara.
Skoro sto godna od njegovog prvog nastupa, mnogobrojni ljubitelji cirkuskih zabava i danas raspravljaju da li je za potrebe svojih predstava morao da lomi i čaši pršljenove ili je ipak bio rođen sa "iskrivljenom" kičmom. Iako je sam Laurelo tvrdio da to može svako da postigne uz dosta vežbe.