Brojne istorijske ličnosti patile su od misteriznih bolesti izazivajući spekulacije o njihovom uzroku. Jedna od ovih spekulacija je i uzrok Gojinog višemesečnog boravka u krevetu i još misteriozniji oporavak.

Fransisko Goja smatra se za jednog od najznačajnijih španskih slikara koji su stvarali na prelasku iz 18. u 19. vek. Ipak, podatak iz njegove biografije koji se ne vezuje za njegovu plodonsnu karijeru, a privlači znatiželju istraživača, jeste činjenica da je tokom 1793. godine razvio tešku bolest zbog koje mesecima nije mogao da ustane iz kreveta.
Kako se navodi u istorijskim izvorima, Goja se žalio na glavobolje, vrtoglavice, halucinacije, probleme sa vidom i zujanje u ušima. Većina ovih simptoma vremenom je nestala i on se neometano vratio svom umetničkom poslu. Iako je za posledicu imao gluvost, ovaj slikar je doživeo 82 godine života.
Savremena medicina u potrazi za mogućim uzrokom
U periodu kada je bolovao od misteriozne bolesti, tadašnja medicina nije uspela da nađe uzrok njegove patnje. I od tog trenutka krenule su debate o tome da li je bolovao od bakterijskog meningitisa, sifilisa ili možda - što se činilo najverovatnijim - da je trpeo posledice usled trovanja olovom iz boja.
Hirurg i stručnjak za sluh sa Medicinskog fakulteta u Merilendu, dr Rona Herkano sumnja da je Goja možda bolovao od retke autoimune bolesti. Prema njenim tvrdnjama tzv. Sušakov sindom izaziva reakciju usled koga telo napada krvne sudove u mozgu, mrežnjači i unutrašnjem uhu.
Neki od simptoma mogu uključivati jake glavobolje, poteškoće u razmišljanju, psihijatrijske probleme, ali bolest može dovesti i do gubitka vida, ravnoteže i sluha. Dodatnu poteškoću prilikom ispitivanja mogućeg uzroka bolesti predstavlja i nedostatak pisanih izveštaja Gojinih lekara, koji bi omogućili više detalja savremenim doktorima.
Iako su godinama postojale teorije o sifilisu, bakterijskom meningitisu ili trovanju olovom, postoji jedan detalj koji ih osporava. Naime, tokom 18. veka ljudi koji su bolovali od navedenih stanja nisu mogli da se oporave kao što je to učinio Goja. Herkano tvrdi da bi pacijenti sa ovim oboljenjima imali uporne i progresivne poremećaje, kao i dodatne komplikacije - što kod slikara nije bio slučaj.
Doktori tvrde da bi sve njegove simptome - uključujući i gubitak sluha, najbolje objasnio Sušakov sindrom. Ona dodaje da je ovo i dalje na nivou spekulacija, jer je zbog nedostatka pisanih izveštaja onovremenih lekara i detaljnih savremenih analiza, nemoguće utvrditi konačnu dijagnozu.
Zaključak je da bi Goji u modernom dobu, lekari verovatno vrlo brzo uspostavili dijagnozu. A možda bi čak uz kohlearne implante mogao i da čuje.