Ispisan istorijom industrijske revolucije u 19. veku i omeđen ljudskom dovitljivošću i prilagođavanjem, skriven od uha turista živi sliveni jezik bolze.
Sarin reka zaobljava ivicu nekadašnjeg grada Baze-Vila (današnjeg Friburga) i deli grad/kanton na dva dela: Na deo u kom se govori nemački i deo u kom se govori francuski jezik. Grad broji oko 40 000 stanovnika, a ukrštanje dva jezika proizvelo je da su znakovi na ulicama napisani na oba jezika, kao i to da stanovnici mogu sami da odluče da li će njihova deca pohađati nastavu na francuskom ili nemačkom jeziku. Fakulteti, takođe, poštuju ovu dvojnost time što imaju bilingvalne kurikulume.
U gradu koji se još od srednjeg veka nalazi na međi francuskog i nemačkog govornog područja nastao je vremenom fenomen „Ničije zemlje”, pa se u skladu sa tim iz dva jezika rodio jedan - Bolze.
„Ljudi koji govore bolze jezikom specifični su zbog toga što ih je samo nekolicina”, objasnio je turistički vodič iz Friburga i ekspert bolze jezika, Majkl Suldžer, za BBC travel.
Poreklo novonastalog jezika nije sasvim jasno, a mnogi veruju da je ovaj jezik posledica industrijske revolucije u 19. veku, kada su se ljudi masovno doseljavali iz sela u gradove zbog velikog broja radnih mesta koja su se otvorila tokom „Industrijskog buma”.
Kako se nalazio na granici između regiona u kom se govori nemački i regiona u kom se govori francuski, Friburg se povećavao i postao dvojezični grad, centar spajanja dve kulture i industrijsko utočište za siromašne u potrazi za radnim mestom.
Na radnim mestima sretali su se zaposleni koji dolaze iz različitih govornih područja pa su takve okolnosti dovele do međusobnog stapanja jezika, a sve u cilju boljeg razumevanja i lakše komunikacije. Bolze jezik je spoj švajcarskog nemačkog i francuskog jezika, može se čuti jedino u Friburgu i prenosi se sa generacije na generaciju, oralnim putem. Ljudi koji govore bolze jezikom upotrebljavaju ga samo u razgovoru jedni sa drugima, kako bi održali i produžili svoje kulturno blago, duž obale reke koja protiče između betonskih zidova koji prave granicu u odnosu na komšiluk.
Interesantno je da je upotreba bolze jezika moguća isključivo ako se dobro razumeju i govore i francuski i nemački. Dešava se čak i da oni koji tečno govore oba jezika nisu vešti da ih kombinuju u bolze jezik, dok oni koji poznaju bolze jezik mogu da se snađu da odvojeno govore i francuski i nemački. Kao i svaki drugi, bolze jezik ima svoj ritam i dinamiku govora.
Ljudima koji dođu sa strane ovaj jezik je potpuna misterija, a kako se može čuti samo u govoru između lokalnog stanovništva ne postoji način za turiste da ga razumeju. S druge strane, za retke koji govore ovim jezikom, on je mnogo više od toga - jedinstvena fuzija jezika, politike i kulture nastala deljenjem teritorije u geografskom smislu i istorije pisane tokom industrijske revolucije. Umetnik čuven u ovoj regiji, Hubert Odriaz, svojim delom i likom predstavlja simbol bolze jezika i Baze-Vila. Osim umetnika, bolze kulturu čini jedinstvenom i festival „Carnaval des Bolzes” koji se završava proslavom „Debelog utorka”.
Zahvaljujući uticaju imigranata, gotovo 160 različitih nacionalnosti je prisutno u kantonu Friburg. I dalje su zastupljeniji stanovnici koji govore srpsko-hrvatskim, albanskim i portugalskim jezikom u odnosu na ljude koji govore bolze. Stariji i dalje govore ovaj jezik u svojim domovima, kao i jedni sa drugima, dok mlađe generacije ovaj jezik mogu da koriste unutar svojih porodica, kako se ne uči u školama niti postoje zvanični kursevi ovog jezika.