Do danas gradovi na teritoriji Makedonije, Kosova, delovima Srbije i Crne Gore, Bosne i Hercegovine nose pečat orijentalnog urbanizma i arhitekture.

U toku XIV i XV veka turski osvajači su zauzeli istočne krajeve nekadašnje Jugoslavije, pa tako oni i dolaze pod neposredan uticaj islamske kulture. Turci donose orijentalne principe izgradnje gradova zajedno sa razvojem privrede, stambenih i kulturnih četvrti naselja, tako da se sve veći broj stanovnika naseljava u gradovima.
Do danas gradovi na teritoriji Makedonije, Kosova, delovima Srbije i Crne Gore, Bosne i Hercegovine nose pečat orijentalnog urbanizma i arhitekture.
Glavni princip kompozicije gradova i naselja koji donose Turci je podela gradova na dva dela, čaršiju i mahalu. Čaršija predstavlja centar zanata, trgovine, kulture i prosvete tj. podučavanja, dok su mahale skupovi stambenih jedinica koje su smeštene oko čaršije i predstavljaju skupove stambenih mikrorejona. U čaršiji su smešteni svi monumentalni sakralni i javni objekti kao npr. džamije, mauzoleji, hanovi, karavan-saraji, bezistani, hamami, medrese, tekije, mektebi, biblioteke, sahat - kule kao i nizovi drvenih dućana sa ćepencima.
Turci donose i novi tip razvijenije stambene kuće sa prizemljem i spratom, gde se prostorno diferenciraju sve funkcije stanovanja. Ovaj tip kuće je prilagođen islamskom načinu života, ali su ga u gradovima prihvatili i hrišćani.
Spomenici turskog porekla pripadaju brusanskom, ranocarigradskom i klasičnom stilu.
Brusanskom stilu od 1299. do 1453. godine pripadaju džamija sultana Murata II iz 1434. i Ishakbegova džamija u Skoplju iz 1438. godine. Prva je troborodna bazilika sa ravnom tavanicom i četvorovodnim krovom, a druga je višeprostorna džamija pokrivena kupolom i svodovima.

Ranocarigradskom stilu pripadaju džamija sultana Mehmeda Fatiha u Prištini iz 1461, Gazi Isabegova iz 1475. i Mustafpašina iz 1484. u Skoplju, Šarena džamija u Tetovu iz 1495. i Dautpašin hamam u Skoplju iz 1484. godine.
Klasičnom stilu, koji obuhvata spomenike 16. i 17. veka pripadaju džamije Cekrekcijina u Sarajevu iz 1526 i Gazi Husrevbegova iz 1530. u Sarajevu; Jeni u Travniku iz 1459. godine, Aladža u Foči iz 1550, Karađozbegova u Mostaru iz 1557. godine, Jusufpašina u Maglaju iz 1560; Alipašina iz 1561. godine i Ferhatbegova iz 1562. u Sarajevu; Hajdar Kadi u Bitolju iz 1562. godine, Hadži Alijina u Počitelju iz 1563, Careva u Sarajevu iz 1565. godine, Sinanbegova u Čajniču iz 1570. godine, Ferhatpašina u Banjaluci iz 1583, Huseinpašina u Pljevljima iz 1590, Defterdarija u Banjaluci iz 1594. godine, Sinan Pašina u Prizrenu s početka 17. veka, kao i Koski Mehmedpašina dzamija u Mostaru iz 1612. godine.
Sve navedene džamije su monumetalni potkupolni spomenici.
Jednostavnijem tipu džamije pripadaju Jahjapašina u Skoplju, Roznamedžina u Mostaru, Sulejmanija u Travniku i Magribija u Sarajevu. Ovaj tip kao arhitektosko obelezje stila ima drveni četvorovodni krov i tavanicu od drveta i drveni svod.
Mauzoleji, hanovi, bezistani...
Mauzoleji se pojavljuju u dva osnovna tipa građevine. Zatvoreni mauzolej kao oktogon pokriven kupolom i otvoreni mauzoleji kao četiri stupa koja nose kupolu.
Prvom tipu pripadaju Gazi Husrevbegov i Muratbegov mauzolej u Sarajevu, Sinanbegov mauzolej u Čajniču, Mustafpašin i Isabegov mauzolej u Skoplju.
Drugi tip je zastupljen kod mauzoleja u Travniku i Sarajevu.
Od hanova, karavan saraja, najznačajniji su Kuršumli Han u Skoplju iz 16. veka.
Tipu bazilikalnog bezistana pripada Gazi Husrevbegov u Sarajevu iz 16. veka, a tipu podkupolnog bezistana, Brusa-bezistan u Sarajevu iz 16. veka.
Hamami su takođe zastupljeni, Dautpašin u Skoplju iz 15. veka, Gazi Husrevbegov u Sarajevu takođe iz 16. veka kao i hamam u Prizrenu.

Gazihusrevbegova medresa u Sarajevu iz 1537. godine je jedan od najlepših spomenika skolske arhitekture.
Od brojnih sahat kula ističu se sahat kule u Sarajevu, Skoplju i Banjaluci.
Kameni mostovi predstavljaju spomenike značajne vrednosti. Izvanredni su Sokolovićev most u Višegradu iz 16. veka arhitekte Sinana i most u Mostaru iz 16. veka arhitekte Hajredina.