Sokolana, mnogim Kragujevčanima omiljena zgrada, podignuta je 1929. godine u duhu engleske arhitekture 19. veka.

Sokolana u Kragujevcu je u XX veku bila najlepši i najuređeniji deo naselja Stara radnička kolonija. Život oko nje odisao je kulturom, duhom i obrazovanjem, a ideja o njenom osnivanju potekla je od Sokolskog društva.
Sokolana, drvena građevina, neobične arhitekture, u prošlosti je bila mesto za susrete dece iz kraja, sastanaka mladih sportista i susreta starijih meštana. U njenim prostorijama omladina je praktikovala gimnastiku, vežbala i brinula o disciplini i negi tela.
Ovde su najlepše trenutke provodili meštani koji su živeli u Staroj radničkoj koloniji, ali i meštani drugih naselja. Sokolana je bila mesto zabave, razonode, kulture i sporta, ono mesto za koje su svi u kraju znali.
Istorija Sokolane
Nazvana po Sokolskom društvu koje je osnovao Miroslav Tirš, profesor na Praškom univerzitetu, Sokolana je imala za cilj moralno i telesno vaspitavanje omladine. Prvo Gimnastičko društvo u gradu osnovano je 1894. godine, ali je to društvo veoma ubrzo zamrlo. Međutim, 1905. godine profesori i đaci Kragujevačke gimnazije osnivaju Društvo za gimnastiku, koje je 1907. promenilo ime u "Soko 4/17".

Njihovi uspesi bili su fantastični. Na svesokolskom sletu u Pragu osvajaju prvu nagradu i veliki broj medalja 1913. godine. U vreme I svetskog rata Sokolsko društvo nije radilo, ali odmah po završetku rata, društvo počinje sa radom. Postepeno se sve više ulaže u sport i fizičku kulturu, pa je tako pokrenuta inicijativa za zidanje Sokolskog doma.
Prvi Sokolski dom u Kragujevcu bila je zgrada Teatra "Joakima Vujića" kod Prve kragujevačke gimnazije. Drugi Sokolski dom je zgrada Sokolane, koja je navodno, prema rečima meštana, trebala da bude kafana. Srećom, namena je promenjena, pa su se u Sokolani odvijale razne sportske i zabavne aktivnosti.
Sokolana, po mnogima, najlepša i omiljena zgrada, podignuta je 1929. godine u duhu engleske arhitekture 19. veka. Sagrađena je od obrađenog, sivo – plavo bojenog drveta, a visoka piramidalna kupa i impozantno pročelje činili su je najdominantnijom građevinom u naselju.
Prostorije Sokolane za vežbanje koristilo je novo Sokolsko društvo Kragujevac I, koje je osnovano 1932. godine. Aktivnosti i rad ovog društva bili su veoma dinamični. Društvo je učestvovalo na svim sletovima i priredbama, a jedan od značajnijih uspeha, postiglo je u Ljubljani 1933. godine. Na takmičenju su učestvovala sva društva iz Jugoslavije, a društvo, kao tim, uspelo je da osvoji pedeseto mesto.
Arhitektura i kultura
Sokolana, mnogim Kragujevčanima omiljena zgrada, podignuta je 1929. godine u duhu engleske arhitekture 19. veka. Sagrađena je od obrađenog, sivo – plavo bojenog drveta, a visoka piramidalna kupa i impozantno pročelje činili su je najdominantnijom građevinom u naselju.
Na prvi pogled, Sokolana zajedno sa ostalim zgradama, podsećala je na engleska i nemačka naselja. Imala je dva sprata. U prizemlju su se nalazili kancelarija, pomoćne prostorije, gimnastička sala, koju su koristili članovi Sokolskog društva i svlačionica. Na spratu se nalazila biblioteka i sala za priredbe, koncerte, predavanja, igranke i slične aktivnosti.
U sali su se organizovale predstave amaterskog pozorišta, čiji su glumci bili zaposleni u Vojno – tehničkom zavodu. Iako nisu bili profesionalni glumci, ove predstave su bile dobro posećene i imale su značajno mesto u kulturnom životu Kolonaca. Predstave "Hajduk Stanko"’, "Seoska lola", "Dva narednika’" bile su samo neke od predstava koje su se redovno održavale. Ponekada, predstave su se davale i u humanitarne svrhe.
U prostorijama Sokolane održavale su se i večernje igranke, kako tradicionalne, tako i moderne. Na ovim igrankama meštani su se družili i zabavljali, sklapali nova poznanstva i prijateljstva. U Sokolani je postojao mali bife, gde je moglo da se popije piće za vreme održavanja zabave, igranke ili priredbe. Život omladine je bujao, kako u večernjim satima, tako i preko dana.
Sport i rekreacija
Svaki slobodan trenutak meštani Kolonije su koristili da vežbaju, treniraju i da neguju sportski duh. Deca su se igrala na ulici, dečaci su okupljali tim iz naselja, a kasnije, timove iz drugih krajeva i organizovali utakmice. Deca su se družila i zabavljala, ali osim razonode, ove igre i "utakmice" su ih ujedno učile i da prihvate poraz.
Izgradnjom Sokolane fizička kultura i sport u Kragujevcu su zaživeli i meštanima postali omiljena rekreacija. U Sokolani su se organizovale razne sportske svečanosti, sportisti su vežbali, trenirali i pripremali se za razna takmičenja.
Sokolana je bila opremljena brojnim spravama za gimnastiku za sve uzraste, konj, vratilo, krugovi, jarac, razboj, strunjače i trambuline za atletske skokove. Postojao je plan i raspored održavanja časova za vežbanje, i to su odvojeno vežbali dečaci i devojčice, odnosno mladići i devojke.
Prvo je išlo zagrevanje tela i priprema za teže vežbe nekih dvadesetak minuta, a ostatak vremena bio je predodređen za rad na spravama. Interesovanje za gimnastiku i vežbu bilo je ogromno, pa je Sokolana u večernjim satima uvek bila ispunjena vežbačima. U letnjim mesecima sprave su se premeštale na otvorenom, gde su vežbači na čistom vazduhu, mogli da vežbaju.
Sa početkom Drugog svetskog rata, Sokolana je, kao i brojni drugi objekti u gradu, prestala sa radom. Nakon rata, sve više sportista počinje ponovo da se okuplja u Sokolani i da neguje duh sporta, rekreacije i zdravlja. Ponovo, Sokolana je postala ono mesto u gradu koje su svi posećivali, mesto gde su se meštani družili, zabavljali i vežbali.
Vrednost Sokolane u prošlosti je neprocenjiva i za Kragujevčane je bila mesto kulturnog i telesnog vaspitanja. Sokolana je utvrđena za nepokretno kulturno dobro – prostornu kulturno – istorijsku celinu 2013. godine. O njenim kulturnim i sportskim dešavanjima nadaleko se pričalo i prepričavalo, a ona je i posle skoro jednog veka uspela da zadrži svoju dragocenost.