Kada nekome poželimo da "slomi nogu", želimo mu, naravno, da nešto uradi dobro i uglavnom koristimo ovaj izraz pre izvođenja na sceni ili pred ispit. Znate li odakle on potiče?
Poput mnogih popularnih izreka i termina, poreklo ovog izraza je nejasno i sporno. On je prvobitno korišćen da se obeshrabre zle sile koje mogu namerno izazvati loše izvođenje i glumu osobe. Prema toj teoriji, poželeti nekome i verbalno sreću značilo bi prizivanje "zle kobi". Zato "srećno" izaziva neuspeh, verovalo se. Tom logikom, "slomi nogu", znači želju za uspehom.
Saznajte i: Kako je nastao izraz "ustati na levu nogu"?
S tim u vezi je i prvi dokumentovani primer nekoga ko je rekao "slomi nogu" sa namerom da poželi sreću. Dana 1. oktobra 1921. godine Robert Vilson Lind u jednom intervjuu za časopis "Nju Stejtsmen" govori koliko je baksuzno u konjskim trkama nekome poželeti sreću, zbog čega "treba reći nešto uvredljivu poput 'Dabogda slomio nogu!'." On, takođe, pominje da su ljudi iz pozorišta druga najsujevernija grupa posle džokeja.
Otkrijte i: Odakle potiče jo-jo?
Još jedan rani dokument u kojem se pominje ovaj izraz navodi direktnu vezu sa pozorištem. Edna Ferber 1939. godine navodi jedan drugačiji motiv: "...i sve zamene su sedele u zadnjim redovima učtivo želeći da razni glavni glumci slome nogu". Samim tim, nadali su se da će lomljenjem noge glavnog glumca uspeti da zauzmu njegovu ulogu.
Pogledajte i: Kako je nastala reč "abrakadabra"?
Još jedno moguće poreklo nalazi se u nemačkoj frazi Hans un beinbruch, koja se odnosi na "srećno sletanje", ali se bukvalno može prevesti kao "lomljenje svih kostiju". Moguće je da su glumci usvojili ovu frazu, pošto je Prvi svetski rat tek bio završen kada je "Slomi nogu" postala veoma popularna fraza.