Evropa – ili bar neki njeni delići – nisu izgubili svoju vezu sa prirodnim ciklusima.

Ispod svetlucavih modernih uređaja žive obredi čiji koreni podsećaju na važnost žetve, dugodnevicu, kratkodnevicu i strah od zimske tame, obilnu žetvu i nov naraštaj dece. Evropa – ili bar neki njeni delići – nisu izgubili svoju vezu sa prirodnim ciklusima. Te deliće, između ostalih, čini i Bugarska.
Ta veza se obnavlja tokom festivala koji se održavaju širom kontinenta od početka decembra sve do Uskrsa. Proslave se poklapaju sa hrišćanskim praznicima, ali sami obredi često potiču iz prehrišćanske ere.
Kukeri u Bugarskoj već hiljadama godina, u periodu pre velikog posta, šetaju bugarskim selima, zvone, igraju i plaše zle duhove. U prošlosti su u prolazu ovlaš dodirivali žene da bi bile plodne. Kako bi zlo pobeglo - njihove maske treba da budu što strašnije.
Nekada su to bili samo muškarci, a danas se maskiraju i žene, bez obzira na godine. Članovi gradskih vlasti, ljudi srednje klase, tinejdžeri, deca - svi koji to žele prekrivaju se krznom životinja, stavljaju rogove, kače zvona i postaju kukeri, koji otelovljuju, ali i proteruju zle duhove.
"Jednom kada čujete zvuk zvona, ništa ne može da vas zaustaviti — bez obzira da li ste bolesni, siromašni ili skeptici", rekao je kuker Ljudmil.
Ko god bili i šta god radili, kada stave maske - oni su kukeri!
Kukeri su čuvari folklora i tradicije, ali i simbol svoje države.