Drevni Kelti su slavili Novu godinu 1. novembra. Veče uoči Samhaina - koje je ljudima danas poznato kao Noć veštica - smatralo se da duhovi hodaju Zemljom na putu u zagrobni život.

Osim žrtvovanja životinja bogovima i okupljanja oko vatre, Kelti su veče pre dočeka Nove godine, često nosili i kostime, verovatno od životinjske kože, kako bi zbunili duhove da ih ne bi obuzeli. Takođe su verovali da noseći maske oličavaju svoje mrtve pretke. Mladići su se oblačili kao žene i obrnuto, označavajući privremeni pekid uobičajenih društvenih podela.
U ranijim verzijama "nestašluka ili poslastica", verovalo se da su kostimirani Kelti išli od kuće do kuće i smešnim ponašanjem tražili hranu i piće. Ova praksa je inspirisana možda starijim običajima ostavljanja hrane i pića na otvorenom kao dar natprirodnim bićima.
Uticaj hrišćanstva na Noć veštica
Keltska Nova godina Samhain je kasnije preobražen, jer su hrišćani preuzimali paganske praznike. Na primer, u VII veku papa Bonifacije IV proglasio je 1. novembar za dan Svih svetih.
Noć pred ovaj dan je i dalje slavljena uz lomače, kostime i parade, samo uz novo ime - noć uoči Svih svetih (All Hallows Eve, ili Halloween).
Evropski migranti su preneli Noć veštica u Ameriku, a sama proslava je postala popularna početkom 19. veka sa velikom migracijom irskog stanovništva.
Grad Anoka u državi Minesota je možda dom prve zvanične proslave Noći veštica. Počevši 1920. godine, grad je počeo sa priređivanjem parade i pravljenjem lomače, a neki učesnici su čak oslobodili stoku na ulicama grada.
Neke priče o Noći veštica jednostavno neće izumreti, iako postoji vrlo malo osnova za strah. Na primer, veruje se da satanistički kultovi (mnogo više uobičajeni u mašti nego u stvarnosti) žrtvuju crne mačke na Noć veštica.
Međutim, stručnjaci kažu da nema dovoljno dokaza za ovakva dela, a nekoliko izolovanih incidenata zlostavljanja crnih mačaka su počinili uznemireni, često adolescentski usamljenici.
Još jedan bauk vezan za Noć veštica su slatkiši puni otrova, igli i žileta.
Sociolog Džoel Best kaže da nije bio u mogućnosti da pronađe potvrdne izveštaje o detetu koje je ubijeno, ili ozbiljno povređeno od zagađenih slatkiša. Takođe navodi da su ovakve izmišljotine samo preventivne mere roditelja koji žele da zaštite svoju decu.