Prema podacima Ujedinjenih nacija, jedna od devet devojčica iz zemalja u razvoju udaje se pre svog petnaestog rođendana…
Ako se ovaj trend nastavi, do 2020. godine 14,2 miliona devojčica će svake godine biti primorane na prerani brak.
Ove brakove najčešće ugovaraju porodice, podstaknute siromaštvom ili običajima, a njihove fizičke i emotivne posledice uništavaju živote, ponekad čak sa fatalnim ishodom.
Stefani Sinkler, fotograf i dobitnik Pulicerove nagrade, već više od jedne decenije bavi se dokumentovanjem dečijih brakova, a njene fotografije objavljivane su i u National Geographicu. Njen cilj je podizanje svesti o ovom problemu širom sveta kao i među svetskim liderima. Nakon skorašnjeg sastanka komisije Ujedinjenih nacija o statusu žena, Sinkler je odgovorila na nekoliko ključnih pitanja o ovom problemu.
Šta smatrate da je najuznemiravajuće po pitanju ulaska dece u brak?
Mislim da je veoma bitno istaći da u najvećem broju slučajeva ta deca ne žele da budu udata. Oni žele normalne živote. Žele da se igraju sa svojim prijateljima, da idu u školu, da dožive punu adolescenciju. Ovakvi brakovi mnogim devojčicama oduzmu godine naivnosti, vrlo često pre nego što i uđu u pubertet, i to je nešto što kao globalno društvo ne smemo da tolerišemo.
Takođe, brakovi u koje ulaze deca nisu štetni samo po devojčice koje u njima direktno učestvuju. Ovaj problem se nalazi u korenu brojnih društvenih problema: siromaštva, bolesti, visokog mortaliteta majki, mortaliteta novorođenčadi i nasilja nad ženama. Sve su to simptomi povezani sa jednim istim problemom. Ako rešimo problem dece u braku, poboljšanje će biti osetno i u ovim povezanim pitanjima.
Šta je do sada učinjeno po pitanju rešavanja ovog problema?
Pre svega, mislim da je na globalnom nivou porasla svest o ovom problemu. Organizacija The Elders, koju čine brojni svetski lideri posvećeni borbi za mir i ljudska prava, su ovom problemu dodelili status prioriteta i pokrenuli program „Devojčice, ne neveste“ (Girls Not Brides) koji sada broji već više od 200 članova širom Afrike, Južnoafričke Republike, Južne Azije, Bliskog Istoka, Evrope i Severne Amerike. Zajednički ciljevi su iskorenjenje prakse ulaska dece u brak i omogućavanje ostvarenja potencijala ovih devojčica.
Šta bi još moglo da se učini?
Neophodan je složen pristup rešavanju ovog problema, a obrazovanje je jedan od najuticajnijih faktora. Devojčice bi trebalo što duže zadržati u školi, a paralelno sa tim raditi na obrazovanju šire zajednice o negativnim posledicama ove prakse na (fizičko i emotivno) zdravlje njihovih devojčica, njihovih unuka, kao i čitavog društva na taj način. Osim podizanja svesti i prevencije, veoma je bitno i pomoći onim devojčicama koje se već nalaze u braku tako što bi im se omogućilo dalje obrazovanje ili sticanje određene stručne spreme koja bi im omogućila veću finansijsku nezavisnost i moć nad upravljanjem svojim životom. Ovim devojčicama veoma često neophodna je i lekarska pomoć, jer se porađaju veoma mlade. Na temu zdravlja malih nevesta, jedan ginekolog iz Jemena je izjavila: „U godinama u kojima se devojčice u vašoj zemlji nalaze na početku svog života, naše se nalaze na kraju.“
Kroz svoj rad, susreli ste se sa dosta priča o devojčicama primoranim na brak. Koja vas je posebno dotakla?
Priča svake od tih devojčica je potresna, ali ona koja me je najviše pomerila je pričao o maloj Tahani. Imala je osam godina kada sam je upoznala, a sa šest se udala za dvadesetpetogodišnjaka iz Jemena. Iako joj još uvek ni svi zubi nisu izrasli, Tahana je imala izraz lica nekoga ko je prošao kroz dosta toga u životu i u svojoj osmoj godini pričala je o svojim seksualnim iskustvima kao da je to nešto što se podrazumeva. Njena naivnost je zauvek izgubljena. Jedno vreme je išla u školu, čak je i živela pored škole, ali nije bila u mogućnosti da nastavi sa školovanjem jer kada joj je majka umrla nije više bilo nikog ko bi se brinuo o njoj.
Da li bi ste mogli da podelite i neku priču sa srećnim krajem?
Da. 2010. godine sam upoznala Nudžud Ali, devojčicu koja je imala sreće. Zahvaljujući svojoj hrabrosti i uz pomoć jedne žene advokata, Nudžud je uspela da se razvede kada je imala deset godina, samo par meseci nakon što se udala. Ona sada ima drugu šansu da započne svoj život. Možemo samo da se nadamo da će i druge devojčice u budućnosti dobiti podršku koja im je neophodna da se izbore za svoju slobodu.
Izvor: National Geographic News