Nadovezavši se na operacije u istočnoj Srbiji, udruženim snagama pripadnici NOVJ-a i Crvene armije su 10. oktobra krenuli od Velike plane ka Beogradu.

Nakon četiri dana započeta je odlučujuća i završna faza operacije, koja je rezultirala oslobođenjem Beograda 20. oktobra 1944. godine, nakon 1.287 dana okupacije.
"Nekoliko dana posle oslobođenja grada, Tito je stigao u Beograd i prisustvovao paradi jedinica koje su ga oslobodile. Stojeći kraj Tita na počasnoj tribini, bilo je nemoguće a da me duboko ne gane prizor iscepanih, od borbe iscrpljenih partizana različitog rasta i uzrasta, koji su koračali ispred nas. Veterani sa Solunskog fronta i balkanskih ratova koračali su pored dečaka od šesnaest i sedamnaest godina; tu i tamo u stroju bi bila poneka devojka, s puškom i rancem, pored muškaraca; neki su bili visoki, a neki niski. Svi su imali neobičnu zbirku oružja i različitu opremu, a bilo im je zajedničko samo jedno: sve je bilo zaplenjeno od neprijatelja u borbi," Ficroj Meklejn, šef britanske vojne misije kod partizana.
Završa faza Beogradske operacije
Tog 14. oktobra, 1944. godine, vojske NOVJ-a i Crvene armije su nezaustavljivo napredovale i kontrolisale obod grada iz svih pravaca, stežući obruč oko neprijatelja. Do podneva ovo je rezultiralo osvajanjem banjičkog visa i napredovanja u pravcu Autokomande ka Slaviji, od strane Prve proleterske divizije, potpomognute sovijetskim tenkovima.
Međutim, Nemci su ovde uspeli da ih nakratko zaustave, uništavanjem dva tenka pancerfaustima. Sva trojica su brzo uhvaćena od strane voda Vida Jovićeva, a komandir 3. čete 1. bataljona Prve proleterske Savo Puzić je kasnije objasnio šta se dešavalo u tim trenucima: "..posmatram tenkove - buktinje u kojima posade zapomažu i mole za pomoć. Niko im se ne primiče. Ostali tenkovi obilaze buktinje i produžavaju naprijed. Posade su izgorele s tenkovima."
Jedinice se probijaju dalje, dolinom Topčiderske reke i idu ka Savi, železničkom i savskom mostu. Usledio je kontranapad Nemaca, koji zaustavljaja udružene snage neprijatelja, formirajući kraj odbrambene linije koju uspevaju da održe odavde reko preko Terazija i Botaničke bašte do zelezničke stanice Dunav.

U predvečerje 15. oktobra iz pravca smederveskog druma ka centru grada kreće napad grupe Štetner na 5. i 21. diviziju i crvenoarmejce. Njihov cilj je bio da se pridruže svojim saborcima koji drže linije u centru, a pokušaji su sprovođeni preko Zvezdare i Bulevara kralja Aleksandra i tokom narednog dana - ali uz velike gubitke prodor je zaustavljen.
Suočen sa ogromnim gubicima, ali i nepokolebljivom vojskom na suprotnoj strani, general Štetner je u jutro 17. oktobra rešio da se odluči na poslednji korak kako bi pokušao da spase šta se spasiti može. Naređuje svojim jedinicima da napuste mehanizaciju i sve preusmerava u južni deo grada sa ciljem da preko doline Topčiderske reke prodre u Beograd.
S druge strane snage NOVJ-a su preusmerene i skoncentrisane tako da presretnu grupaciju i zadaju konačni udarac. I u tome su uspeli zajedno sa ruskim snagama koje su kaćušama onemogućili Nemce da se probiju ka Savi. Grupa je uništena, a sam general Valter Štetner je poginuo tokom borbi.
U centru su se paralelno vodile borbe, zgrada po zgrada i ulica po ulica. 8. brigada 1. prolterske divizije je zajedno sa Crvenom armijom preusmerila napad ka pravcu Kalemegdana i osvajala redom sve što joj se nalazilo na putu. Zabeleženo je da su se bitke odvijale i oko Šećerane na Čukarici, da bi pred kraj 18. oktobra neprijatelj konačno bio potisnut ka Savi.
Do kraja 19. oktobra, neprijatelj je počeo da napušta svoja poslednja uporišta, prebacujući se na drugu stranu Save uz poteškoće koju je uzrokovala vatra sovijetske artiljerije. Za sobom su hteli i da sruše most, ali u ovome ih je sprečio učitelj u penziji, koji je imao vojnog iskustva, po imenu Miladin Zarić i zajedno sa partizanima presekao žice rizikujući sopstveni život.
Konačan rezultat je bio: 15.000 poginulih Nemaca, i oko 9.000 zarobljenika. Sa druge strane, prema dostupnim podacima poginulo je 2.953 pripadnika NOVJ i 976 pripadnika Crvene armije, koji su kasnije sahranjeni na Spomen-groblju oslobodilaca Beograda tokom Drugog svetskog rata.
BONUS VIDEO: