Predvođeni Polom Potom, pokret Crvenih Kmera je između 1975. i 1979. godine u Kambodži počinio ubistva između 1.500.000 i 3.000.000 ljudi - događaj poznat i kao Kambodžanski genocid.

Nakon perioda građanskog rata u Kambodži 17. aprila 1975. godine na vlast dolazi komunistička partija Crvenih Kmera. Njihov vođa je bio Pol Pot, čija uverenja su bila radikalno totalitarna. Šta je ovo značilo? On i njegovi drugovi iz partije želeli su da stvore društvo u kom ne postoje klase, nema lične svojine, individualizma, ni religije, ali ono bi bilo poljoprivredno i skoncentrisano na selima.

Obračun sa intelektualcima i odvođenje na prinudni rad
Odmah po preuzimanju vlasti započeto je sa sprovođenjem plana, a to je podrazumevalo prinudno preseljavanje stanovnike u ruralna područja i obračun sa neistomišljenicima poput pristalica prethodne vlasti, budističkih sveštenika, intelektualaca - išlo se toliko daleko da su ubijali ljude samo zato što znaju strani jezik i pripadnika etničkih manjina - Kinezi, Tajlanđani, Vijetnamci.
Tokom četiri godine, Cvrveni Kmeri su stvorili 189 zavora od kojih je najpoznatiji bio S-21, u kojima su zarobljenici mučeni dok ne priznaju svoje zločine i naknadno odvođeni i ubijani u masovnim grobnicama izvan grada - pijucima u potiljak da se ne bi trošila municija. Prema nekim procenama kroz S-21 je prošlo oko 15.000 zatvorenika, a samo je 12 preživelo.
Preživeli su odvođeni na sela gde su prisiljivani da se bave poljoprivredom, ali kako je čitava organizacija ustrojstva bila izuzetno loša, ubrzo je došlo do nestašica hrane i lekova. Ovo u kombinaciji sa činjenicom da su Crvene Kmere pogubile većinu intelektualaca - među kojima i lekare - dovelo je do epidemija zaraznih bolesti i velike smrtnosti među stanovništvom.
Prema nekim procenama između 1.500.000 i 3.000.000 ljudi je umrlo tokom perioda vladavine Crvenih Kmera, što je iznosilo oko petine stanovništva. Podatak koji najbolje govori o genocidu jeste činjenica da su budistički sveštenici sistematski ubijani - od 40.000 do 60.000 njih preživelo je samo oko 1.000, dok su budistički hramovi uništavani ili pretvarani u skladišta.

Naravno sve ovo nije moglo da prođe bez posledica ni po Pol Potove sledbenike. U potpunom bezakonju i lošim uslovima života, sa ekonomijom koja se nalazi na "stakelnim nogama", paranoja je rasla i među članovima partije koji su u jednom trenutku počeli i između sebe da se ubijaju i optužuju za izdaju zbog sve gore situacije u zemlji. Mnogi od njih su bili optuženi da su špijuni i da pomažu CIA-i, KGB-u ili Vijetnamcima.
Kambodžanski genocid je okončan 1979. godine, bombradovanjem od strane Vijetnama i preuzimanjem ispražnjenog Pnom Pena. Međutim, do suđenja počiniocima zločina će doći tek nakon četiri decenije, kada je većina njih odavno bila mrtva.